Jaroslav Heyrovský

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Nobel prize medal.svg Jaroslav Heyrovský
Heyrovsky Jaroslav.jpg
Rođenje 20. prosinca 1890.
Češka Republika Prag, Češka
(tada  Austro-Ugarska)
Smrt 27. ožujka 1967.
Češka Republika Prag, Češka
(tada  Čehoslovačka)
Narodnost Čeh
Polje kemija
(analitička kemija, polarografija)
Alma mater Karlov univerzitet u Pragu
Univerzitetski koledž u Londonu
Poznat po polarografija
elektroanalitička kemija
Istaknute nagrade Nobel prize medal.svg Nobelova nagrada za kemiju (1959)

Jaroslav Heyrovský (20. 12. 1890 – 27. 3. 1967) bio je češki kemičar i izumitelj. Heyrovský je izumio polarografsku metodu, elektroanalitičku metodu te mu je uručena Nobelova nagrada za kemiju 1959. Njegovo glavno polje rada bila je polarografija.[1][2][3][4][5][6]

Rođen je u Pragu kao peto dijete Leopolda Heyrovskog, koji je bio profesor za Rimsko pravo, i njegove supruge Clare. Heyrovský je pohađao Karlov univerzitet u Pragu i studirao kemiju, fiziku i matematiku. Od 1910. do 1914. nastavio jer studirati na University College London, gdje ga je znaimao rad na elektrokemiji. Tijekom prvog svjetskog rata, radio je u vojnoj bolnici.

Nakon obrazovanja, postao je profesor na Karlovom univerzitetu u Pragu. 1922. izumio je polarografsku metodu te se posvetio daljnjem znanstvenom radu na tom polju. Osnovao je školu čeških polarografa u sveučilištu. 1950. imenovan je ravnateljom novo uspostavljenog polarografskog instituta koji je dvije godine kasnije uključen u Čehoslovačku akademiju znanosti. 1926. oženio se za Marie Koranovu, te su imali dvoje djece.

Dobio je razne počasne doktorate na sveučilištima. Čehoslovačka ga je 1951. nagradila Državnom nagradom, a 1955. Redom Čehoslovačke. Podučavao je polarografiju u SAD-u 1933., SSSR-u 1934., Engleskoj 1946., Švedskoj 1947., Kini 1958. i Egiptu 1960.

1959. uručena mu je Nobelova nagrada za kemiju za "otkriće i razvoj metode i analize polarografije". On je prvi i do danas jedini češki državljanin koji je dobio Nobelovu nagradu na tom polju. Preminuo je 1967. u dobi od 76 godina.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Butler, J. A. V.; Zuman, P. (1967). "Jaroslav Heyrovsky 1890-1967". Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society 13: 167. doi:10.1098/rsbm.1967.0008. 
  2. L. R. Sherman (December 1990). "Jaroslav Heyrovský (1890 – 1967)". Chemistry in Britain: 1165–1167. 
  3. Calascibetta, F. (1997). "Chemistry in Czechoslovakia between 1919 and 1939: J. Heyrovsk�A and the Prague Polarographic School". Centaurus 39 (4): 368–381. doi:10.1111/j.1600-0498.1997.tb00043.x. 
  4. Zuman, P. (2001). "Electrolysis with a Dropping Mercury Electrode: J. Heyrovsky's Contribution to Electrochemistry". Critical Reviews in Analytical Chemistry 31 (4): 281–289. doi:10.1080/20014091076767. 
  5. Barek, J. Í.; Fogg, A. G.; Muck, A.; Zima, J. Í. (2001). "Polarography and Voltammetry at Mercury Electrodes". Critical Reviews in Analytical Chemistry 31 (4): 291. doi:10.1080/20014091076776. 
  6. Barek, J. Í.; Zima, J. Í. (2003). "Eighty Years of Polarography - History and Future". Electroanalysis 15 (5–6): 467. doi:10.1002/elan.200390055. 

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]