Džand (Transoksijana)

Džand (također Džend), srednjovjekovni grad na desnoj obali u donjem toku rijeke Jaksarta u Transoksijani. Bio je zimska prijestolnica Seldžuka prije njihove seobe u Veliki Horasan. Srušili su ga Mongoli i danas je u ruševinama.

Položaj

Grad je sa nalazio na jugu današnjeg Kazahstana. U istraživanjima o točnom položaju grada postavljaju se različite hipoteze. U 19. stoljeću P. I. Lerh poistovjetio je Džand s ruševinama i kirgiškim grobljem u blizini Khor Khuta, danas stanica Transaralske željeznice. Istraživač V. Kallaur tražio je Džand bliže Perovsku, današnja Kyzylorda. Sergej Tolstov pretpostavio je, uglavnom zbog sličnosti imena, da su ruševine u Dishan-Kali ruševine grada Džanda. Međutim, kazahstanski arheolozi tamo nisu pronašli novčiće s kovnicom Džand, već određeni broj novčića iz 14. stoljeća. Daljnja istraživanja navela su ovu skupinu istraživača na pretpostavku da se Džand može poistovjetiti s ruševinama u Myntobeu, a u svakom slučaju svi novčići koje su tamo pronašli kovani su u Džandu.

Historija

U 10. stoljeću, Džand je spomenuo geograf Ibn Hauqal i kasnije u Hudūd al-ʿĀlamu kao jedno od tri naselja na donjem toku Syrdarye u oguskom području. Nedavna arheološka istraživanja susjednih gradova sugeriraju da je Džand osnovan u predislamsko doba. U pričama o podrijetlu Seldžuka, navodi se da je Seldžuk, istoimeni osnivač vladajuće dinastije, došao u Džand sa svojim pratiocima i tamo postao musliman.

Seldžuk je doživio poznu starost i pokopan je u Džandu, te je njegov potomak Alp Arslan kasnije tamo tražio njegov grob. Oguski vladar Šah Malik bio je knez Džanda kada ga je gaznevid Masʿūd 1038. postavio za svog namjesnika u Horezmu. Kasnije su Horezmski šahovi koristili su Džand kao bazu za pohode protiv kipčaka Atsiza početkom njegove vladavine oko 1127. Godine 1147. seldžučki sultan Sandžar oteo je grad Atsizu i dao ga Karahanidima. Međutim nekoliko godina kasnije Atsiz je uspio ponovo zauzeti Džand. Zbog svoje važnosti, provincija Džand je često bila povjeravana najstarijim sinovima vladara, kao što su Il-Arslan i kasnije Tekiš. Tokom jedne takve kampanje protiv Kipčaka, trupe Horezma su se prvi put susrele s Džingis-kanovim Mongolima. Nakon neuspješnih pregovora, Džand je vjerojatno 1220. godine osvojila i opljačkala mongolska vojska pod Jočijem. Sljedeće godine Džand je služio kao baza za pohod na Keneurgenč.

Yāqūt ar-Rūmī je izvijestio u svom geografskom rječniku s početka 13. stoljeća da su se stanovnici Džanda pridržavali hanefijske pravne škole. Grad je bio pod vlašću Mongola i ništa se ne zna o sudbini njegovih stanovnika. Međutim, jedan čagatajski historičar kasnije spominje građevinske mjere u Džandu koje je donio jedan khan Bijele Horde, a one vjerovatno potječu iz 14. stoljeća.

Bibliografija

Clifford Edmund Bosworth, Djand u: Encyclopaedia of Islam, Drugo izdanje 12 (Dopuna) (1981), fasc. 3-4, str. 244–246 (DOI:10.1163/1573-3912 islam SIM 8497).