Jacques-René Hébert

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Portret Jacquesa Héberta iz perioda Francuske revolucije.

Jacques René Hébert (Alençon, 15. studenog 1757. - Pariz, 24. ožujka 1794.) je bio francuski novinar i sudionik Francuske revolucije, za vrijeme koje je bio urednik ekstremističkih novina Le Père Duchesne.

Mladost[uredi - уреди | uredi izvor]

Rođen je u gradu Alençon, u Normandiji kao sin zlatara, bivšeg suca i zamjenika konzula Jacques Heberta (umrlog 1766.) te Marguerite Beunaiche de Houdrie (1727. - 1787.)

Studirao je pravo u Alençonu na tamošnjem fakultetu. Po svršetku studija je bio zaposlen kao činovnik u istom gradu.

Revolucija[uredi - уреди | uredi izvor]

Hébert je predlagao program koji se može sintetizirati kao neodređen socijalizam, a koji je nagovijestio značajno miješanje države u gospodarstvo.[1] Potkraj 1792. postao je zamjenik Pierre-Gasparda Chaumettea i načelnik nove Pariške komune te u tom svojstvu izazvao mržnju protiv žirondinaca.[1]

Dan poslije ubojstva Jean-Paula Marata, osporio je Jacquesu Rouxu i Bijesnima uređivanje novina Ami du peuple[1] iako je ideološki bio blizak toj struji. [1] Njegovi odnosi sa Robespierreom su bili promjenjivi.[1] Suprotstavljanje umjerenima ih je zbližavalo [1] no dijelilo ih je do potpunog nepovjerenja Robespierreovo nepovjerenje zbog demagogije i rastućih socijalnih zahtjeva hebertista.[1]

Giljotiniran je 28. srpnja 1794. godine zajedno s ostalim vođama Jakobinskog terora nakon uspješnog Termidorskog puča.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Povijest, 12. svezak , hrvatsko izdanje, Europapress sholding ,ISBN 978 953 300 046 6 , stranica 590

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]