Jacinto Convit
| Jacinto Convit | |
 | |
| Rođenje | 11. rujna 1913. Caracas, Venezuela
|
|---|---|
| Smrt | 12. svibnja 2014. Caracas, Venezuela
|
| Državljanstvo | venezuelansko
|
| Narodnost | Katalonac |
| Polje | medicina |
| Alma mater | Centralni univerzitet Venezuele |
| Poznat po | Izrada cjepiva protiv lepre |
| Istaknute nagrade | Nagrada princa od Asturije (1987) Nagrada TWAS (2006) Legija časti (2011) |
Jacinto Convit García (Caracas, 11. rujna 1913. – Caracas, 12. svibnja 2014.) bio je venezuelanski liječnik i naučnik, poznat po izradi cjepiva za borbu protiv lepre, ali i radu na izradi lijekova za borbu protiv različitih vrsta karcinoma. Igrao je značajnu ulogu osnivanju Nacionalnog instituta za biomedicinu u Venezueli, tokom 1972. godine, a tokom života je bio član i predsjednik nekoliko organizacija povezanih uz borbu protiv lepre. Zbog svog predanog rada na polju lepre i tropskih bolesti, Convit je dobio nekoliko međunarodnih odlikovanja, među kojima su Nagrada princa od Asturije u kategoriji tehnološkog i znanstvenog rada (1987.) i orden Legije časti (2011.); godine 1988., predložen je i za Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu.
Convit je rođen 11. rujna 1913. godine u Caracasu; njegov otac, Francesc Convit i Martí, bio je Katalonac koji je stekao venezuelansko državljanstvo, dok mu je majka, Flora García Marrero, bila Venezuelanka kanarskih korijena. Osnovnu i srednju školu završio je u Caracasu, gdje je jedno vrijeme bio učenik Rómula Gallegosa. Potaknut susretom s oboljelima od lepre, Convit je 1932. godine upisao studij medicine pri Centralnom univerzitetu Venezuele, gdje je diplimirao 1938. godine.
Dvije godine kasnije postao je profesor, a 1950. godine je postao ravnatelj dermatološke klinike; istovremeno je radio i za Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Od kraja 60-ih pa sve do kraja 70-ih godina, Convit je bio jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za lepru te je držao važne funkcije u mnogim međunarodnim organizacijama posvećenima toj bolesti. Tokom 1972. godine, igrao je ključnu ulogu u osnivanju Nacionalnog instituta za dermatologiju, današnjeg Nacionalnog instituta za biomedicinu u Venezueli.
Godine 1987., Convit je dodao mrtve Mycobacterium leprae u BCG cjepivo, kao eksperimentalni postupak za izradu cjepiva protiv lepre. Iako je cjepivo testirano diljem svijeta, nije se pokazalo posebno efikasnijim od uobičajenog BCG cjepiva. Ipak, njegov daljnji rad je doveo do nastanka efikasnog cjepiva protiv lepre, a isti postupak kasnije je korišten za izradu cjepiva protiv lišmenijaze. Kasnije je radio i na onkocericijazi, mikozi i drugim tropskim bolestima. Godine 1988., vlada Venezuele ga je predložila za Nobelovu nagradu zbog izrade eksperimentalnog cjepiva protiv lepre, međutim Švedska akademija ga nije izabrala za dobitnika.
Kasne godine karijere posvetio je borbi protiv karcinoma te izradi cjepiva protiv istoga. U rujnu 2013. godine napunio je 100 godina života, a iste godine objavio je i svoj posljednji znanstveni rad. Umro je 12. svibnja 2014. u rodnom Caracasu.
