Izbor za papu 1073.

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Izbor za papu 1073)
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Izbor za papu 1073. godine održan je 22. aprila 1073. godine u rimskoj crkvi San Pietro in Vincoli, dan nakon smrti prethodnog pape Aleksandra II. Papa je sahranjen sljedeći dan; tokom pogreba su rimski građani, prema nekim izvorima poticani od kardinala Huga Candidusa, počeli vikati "Hildebranda za papu". Taj se povik odnosio na Hildebranda od Savone, redovnika i bliskog Aleskandrovog prijatelja i suradnika, koji je stekao veliki ugled za zagovornik crkvene reforme. Prema navodima kroničara, Hildebrand je odbio prihvatiti mjesto pape, ali ga je masa stavila u lance i odvela u crkvu. Tamo je formalno izabran za papu od strane kolegija kardinala. Historičari su kasnije pouzdano ustanovili da su se u Rimu u vrijeme izbora nalazila samo dva kardinala; dvojica su u to vrijeme bila na diplomatskim misijama, a za ostale nije poznato da li su sudjelovali u izboru. Hildebrand je tu odluku prihvatio tek 22. maja kada je formalno zaređen u redovnog svećenika, a 30. juna posvećen u rimskog biskupa te preuzeo ime Grgur VII.

Taj je događaj kasnije izazvao velike kontroverze, odnosno tvrdnje da je Grgur VII izabran suprotno kanonskom pravu i buli In Nomine Domini pape Nikole II iz 1059. godine, koja je određivala način izbor svih njegovih nasljednika. Tome je značajno doprinijela borba za investituru, odnosno Grgurovo zalaganje za hegemoniju Crkve nad svim svjetovnim vlastima, odnosno pape nad svim drugim crkvenim velikodostojnicima. Grgurovi protivnici su način na koji je izabran proglasili farsom, odnosno odricanjem od istih onih reformatorskih načela na kojima je bio izabran. Usprkos toga, za razliku od izbora prije i poslije 1073. godine, izbor Grgura VII u svoje vrijeme nije izazvao velike sporove i protivljenje, niti se pojavio suparnički antipapa.

Sljedeći izbori su održani 1086. godine, više od godinu dana nakon Grgurove smrti, u građanskim ratom podijeljenom Rimu, gdje je za papu izabran Daufer, koji će izbor prihvatiti tek godinu dana kasnije i uzeti ime Viktor III.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • H.W. Klewitz, Reformpapsttum und Kardinalkolleg, Darmstadt 1957
  • S. Miranda: Papal election of 1073
  • Ambrogio Piazzoni Historia wyboru papieży, Wyd. M, Kraków 2003, ss. 155-156
  • Rudolf Hüls, Kardinäle, Klerus und Kirchen Roms: 1049-1130, Tübingen 1977