Ivo Ćipiko

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Ivan "Ivo" Ćipiko (Kaštel-Novi, 13. I. 1869. - Kaštel-Novi, 23. IX. 1923), prozni i dramski pisac, "jedan od istaknutih predstavnika srpske moderne" (po Enciklopediji Britanici).

Završio je Gospodarsko i šumarsko učilište u Križevcima. Do prelaska u Beograd 1912. (po ONO 1911. godine) radio je kao šumarski službenik u više dalmatinskih mjesta i gradova, a nakon dolaska u Srbiju, u koju je prešao kao sljedbenik jugoslovenske ideje, bio je dopisnik iz balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata i inspektor ministarstva šuma i ruda.

Cjelokupno Ćipikovo književno stvaralaštvo obilježili su socijalni realizam i panteizam, kao i vezanost za Dalmaciju, dalmatinske otoke i Zagorje, dva geografski i kulturno sasvim različita područja. U svojim djelima dao je sliku socijalnih raslojavanja i društvenih kretanja i odnosa svog doba.

Djela[uredi - уреди | uredi izvor]

  • "Iz ratnih dana", Krf, 1917. (u EB: "Iz ratnih dana 1912-1917")
  • "Iz solunskih borbi", Beograd, 1919.
  • "Kraj mora" (pripovijetke), Dubrovnik, 1911.
  • "Na granici" (drama), 1910.
  • "Na pomolu", Solun, 1916.
  • "Na povratku s rada" (pripovijetka)
  • ''Pauci" (roman), Beograd, 1909.
  • ''Preljub" (pripovijetke), Beograd, 1914.
  • "Primorske duše" (pripovijetke), Zagreb, 1899.
  • "Sa jadranskih obala" (pripovijetke), Mostar, 1900. (u MEP i EB: "S jadranskih obala")
  • "Sa ostrva" (pripovijetke), Beograd, 1903.
  • "Utisci iz rata 1912.", Sarajevo, 1914.
  • ''Volja naroda" (drama), 1911.
  • "Za kruhom" (roman), Novi Sad, 1904.

Izvori: