Ivanovo Selo
Ivanovo Selo
| |
|---|---|
  Ivanovo Selo Ivanovo Selo na karti Hrvatske | |
| Županija |  Bjelovarsko-bilogorska županija
|
| Općina/Grad | Grubišno Polje |
| Nadmorska visina | 146 m |
| Geografske koordinate | |
| - z. š. | 45.6735555501168 N |
| - z. d. | 17.2499352693558 E |
| Stanovništvo - - - - - - -(2001 / 2011 / 2021) | |
| - Ukupno | 326 |
| - Broj domaćinstava | 121 |
| Pošta | 43504 Ivanovo Selo |
| Pozivni broj | +385 043 |
| Autooznaka | DA |
Ivanovo Selo (lokalni naziv: Pemija, češki: Janova ves, njemački: Johannisdorf) je naselje u Republici Hrvatskoj u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, u sastavu općine Grubišno Polje. Ivanovo Selo je nastalo 1825., a osnovali su ga doseljenici sa područja tadašnje Češke, Moravske i Šleske koje su, poput područja Hrvatske, bili u sastavu tadašnjeg Austrijskog carstva. Službeni naziv ovog mjesta je od 1825. do 1869. bio Johannisdorf.
Zemljopis[uredi | uredi kod]
Ivanovo Selo je smješteno oko 10 km istočno od Grubišnoga Polja, susjedna sela su Treglava na sjeveru, Rastovac na istoku i Donja Rašenica na zapadu.
Znamenitosti[uredi | uredi kod]
Nedaleko Ivanova Sela nalaze se ruševine kaštela Kontovaca.[1]
Stanovništvo[uredi | uredi kod]
Prema popisa stanovništva iz 2001. Ivanovo Selo je imalo 326 stanovnika, dok je prema popisu iz 1991. godine imalo 441 stanovnika.
Kretanje broja stanovnika 1857.-2001.[2]
Domovinski rat[uredi | uredi kod]
Ivanovo selo je dalo svoj obol u obrani Hrvatske od velikosrpske agresije na način da su se mnogi mještani aktivno uključili u obranu Bilogore i zapadne Slavonije, počevši od akcije Bilogora '91., a poslije i cijele Hrvatske, sudjelujući u akcijama Bljesak i Oluja.
Najteži trenutak Ivanovo selo je doživjelo 21. rujna 1991. prilikom direktnog napada četnika iz susjednih sela uz potporu tzv. JNA; velikosrbi su upali u selo iz više pravaca i ubili 7 talaca gađajući skupinu od 20-ak nenaoružanih mještana, koji su bili sakupljeni iz okolnih kuća i dovedeni kao taoci na glavno seosko raskrižje, ispalivši na njih protuoklopnu raketu sa obližnjeg borbenog oklopnog vozila. Pritom je ranjeno još 12 mještana, a 1 osoba je nestala. Mještani sela koji su služili u Zboru narodne garde u Daruvaru, Grubišnom polju i ostalim okolnim mjestima su odmah organizirali silovit protunapad oslobodivši mjesto.
Kultura[uredi | uredi kod]
Iako su došli već 1826., svoju kulturnu udrugu Češku besedu su osnovali znatno poslije - tek peti naraštaj ovdašnjih Čeha.[3].
Vidi još[uredi | uredi kod]
Izvor[uredi | uredi kod]
- ↑ Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, sv.13 br.1 ožujak 1914. Gjuro Szabo: Orahovičke gradine
- ↑ Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., www.dzs.hr
- ↑ www.hrt.hr/index.php?id=135&tx_ttnews[backPid]=23&tx_ttnews[tt_news]=62002&cHash=945a923236 HRT Najstarije češko selo u Hrvatskoj, 5. veljače 2010.