Ivan Novak

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ivan Novak

Spomenik Dr. Ivanu Novaku u Čakovcu

Dr. Ivan Novak (Macinec, 1884. - Čakovec, 1934.), hrvatski pravnik, publicist, književnik i političar. Kao narodni preporoditelj najzaslužniji je za oslobođenje i priključenje Međimurja Hrvatskoj, nakon što je u više dužih razdoblja tijekom nekoliko prethodnih stoljeća povremeno bilo pod ugarskom upravom.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Istaknut borac za hrvatsku nacionalnu ideju u Međimurju. Bio je organizator vojnog pohoda hrvatske vojske za oslobođenje od Mađara i priključenje matici zemlji 24. prosinca 1918. godine. Njegovom je zaslugom Međimurje doživjelo svoj povijesni Badnjak 1918. godine, kada je izbavljeno od mađarske vlasti te se vraća matici Hrvatskoj.

Dr. Ivan Novak je bio prvi građanski povjerenik za Međimurje. Organizirao je cjelokupni javni, gospodarski i politički život u Međimurju, te mu dao snažni hrvatski pečat.

Dana 9. siječnja 1919. na trgu ispred franjevačke crkve u Čakovcu održana je javna opća skupština. Na toj skupštini donijeta je Rezolucija o odcjepljenju Međimurja od mađarske države.

Tom Rezolucijom kao i narodnim pjesmama Međimurja zabilježenim u zbirkama Dr. Vinka Žganca u Trianonu se dokazivalo da u Međimurju ne žive Mađari nego Hrvati čemu svjedoči i ovaj citat:

Wikiquote Hrvati iz cielog Međimurja, pred cielim svietom otvoreno, odlučno, jednodušno i samasviesno izjavljuju: Za uvek se odcjepljujemo ad mađarske države, kojoj smo do sodo pripadali samo pod utjecajem sile i protiv svoje volje.
()

Godine 1998., dakle na osamdesetu godišnjicu pripojenja Međimurja Hrvatskoj tadašnji zamjenik župana Međimurske županije Dragutin Lesar daje prijedlog obilježavanja 80. godišnjice pripojenja Međimurja Hrvatskoj Skupštini Međimurske županije koja ga i prihvaća.

Tom je prilikom na grob Dr. Ivana Novaka i njegove supruge Mile vraćen spomenik u obliku lava, djelo kipara Frana Kršinića dovršeno 1935. godine kojeg su pripadnici mađaronske ekstremeističke organizacije „Štuka“ srušili, po jednim 1941., a po drugim izvorima 1942. godine.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]