Ivan Hitrec

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ivan Hitrec
Osobne informacije
Puno ime Ivan Hitrec
Nadimak Ico, Ruksak, Sinek
Rođenje 13. travnja 1911.
Zagreb, Hrvatska
Smrt 11. listopada 1946.
Zagreb, Hrvatska
Pozicija napadač
Mlađi uzrasti
1924.1927. HŠK Ilirija Zagreb
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1927.1931.
1931.1932.
1933.
1933.
1933.1940.
HAŠK
Grasshopper Club Zürich
Krajišnik Banja Luka
Šparta Zagreb
HAŠK
Reprezentativna karijera
1929.1939. Flag of None.svg ??? 14 (9)
Trenerska karijera
1945.
1945. - 1946.
OŠK Mladost
Dinamo Zagreb (pomoćni trener)
Napomene

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 29. studenoga 2011.

Ivan "Ico" Hitrec (Zagreb, 13. travnja 1911.Zagreb, 11. listopada 1946.) smatra se najboljim hrvatskim igračem nogometa u razdoblju prije Drugoga svjetskog rata.

Igračka karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Ico Hitrec počeo je igrati nogomet u zagrebačkoj HŠK Iliriji. Kao 14-godišnjak došao je u HAŠK, s 16 godina bio je prvotimac u seniorima a s 18 je već igrao u reprezentaciji Jugoslavije.[1] Kao središnji napadač postaje poznat nakon što je zabio dva gola protiv poznatog španjolskog vratara Ricarda Zamore za vrijeme prve noćne utakmice u Zagrebu kada su se susrele momčadi Zagreba i Madrida 1933. godine.[2]

Kao jedan od prvih hrvatskih internacionalnih igrača otišao je igrati za Grasshoppers u Švicarsku, gdje ga je tada najprestižniji športski časopis u Europi Kicker uvrstio u idealnu postavu europske elitne 11 (jedanaestorke). Igrajući za Grasshoppers u susretu s bečkom Austrijom, u Lausanni 1932. godine, teže je ozlijeđen (prijelom potkoljenice).[3] Nakon oporavka, nastavio je kratko vrijeme igrati u zagrebačkoj Šparti te ponovno u HAŠK-u osvojivši prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1937./38.[3]

11. listopada 1946. godine u Zagrebu, Ico Hitrec je umro iznenadnom smrću u 35-oj godini života.

U čast Ice Hitreca i Ratka Kaciana, dvojice prerano preminulih legendarnih dinamovih igrača, danas se zove omladinska nogometna škola zagrebačkog Dinama, te nogometno igralište Hitrec Kacian.

Reprezentativna karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Odigrao je 5 utakmica za reprezentaciju Zagreba i jednu za B reprezentaciju Jugoslavije (1936. godine). Za jugoslavensku A reprezentaciju (između 1929. i 1939. godine) odigrao je 14 utakmica i postigao 9 pogodaka.[3] Prvu utakmicu je odigrao 1929. godine protiv Rumunjske (3:2) u Bukureštu, a posljednju 1939. godine protiv Njemačke (1:5) u Zagrebu.[3]

Ico Hitrec je jedan od sedmorice Hrvata nogometaša koji su bojkotirali nastup za reprezentaciju Jugoslavije na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1930. godine u Urugvaju zbog preseljenja JNS-a iz Zagreba u Beograd. Hrvatski igrači nisu otišli, zajedno sa tadašnjim izbornikom Antom Pandakovićem, a momčad je naposljetku bila sastavljena od igrača iz beogradskih klubova.[4]

Trenerska karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Poslije Drugog svjetskog rata kraće vrijeme bio je trener OŠK Mladosti iz Zagreba.[3]

Športsko-administrativna karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je tehnički referent HAŠK-a.[3] Nakon Drugog svjetskog rata bio je prvi tehnički referent Dinama,[3] 1945. godine, u čijoj su radnoj sobi, u Električnoj centrali, u Gundulićevoj ulici, okupljali najistaknutiji igrači Građanskog razgovarajući o stvaranju novog kluba plave boje dresova koji je poslije ponio ime Dinamo Zagreb.

Priznanja[uredi - уреди | uredi izvor]

Grasshopper Club Zürich

  • Švicarski nogometni kup (1): 1932.

HAŠK

Zanimljivosti[uredi - уреди | uredi izvor]

Sam Hitrec je uvijek govorio da mu nije drago izvoditi udarce s 11 metara (penale ili jedanesterce) jer su "pre blizu" (vratima). Kao vrhunski sprinter bio je sposoban sprintati 100 metara ispod 12 sekundi što je u njegovo vrijeme bilo poprilično brzo uzevši u obzir da je u isto vrijeme Jesse Owens trčao 100 metara za 10.30 sekundi.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. HAŠK obilježio 108. godišnjicu Preuzeto 29. studenoga 2011.
  2. Zvonimir Magdić: Slavni zagrebački nogomet, str. 18.-20. Zagreb moj grad, broj 14, godina II, lipanj 2008. Preuzeto 29. studenoga 2011.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 Nogometni leksikon: Hitrec, Ivan (Ico) Preuzeto 29. studenoga 2011.
  4. Slobodna Dalmacija: Ćiro Blažević: Mislio sam da ću umrijeti, no u Kini sam promijenio mišljenje Preuzeto 29. studenoga 2011.

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]