Italoamerikanci

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Italoamerikanci

Ukupni broj Talijana po saveznoj državi SAD-a

Postotni udio Talijana po saveznoj državi SAD-a
Ukupna populacija: 16,549,022 (2020)
Značajna populacija
u državama:
Sjedinjene Američke Države
Jezici koje govore: engleski, talijanski i drugi jezici Italije
Njihove religije: katolicizam
Povezane
etničke grupe:
Italijanska dijaspora

Italoamerikanci (engl. Italian Americans; ital. italoamericani) ili Amerikanci talijanskog porijekla su Amerikanci koji su sami ili njihovi preci porijeklom iz Italije. Najbrojnije italoameričke zajednice žive u urbanim centrima sjeveroistoka i industrijskim središtima Srednjeg Zapada Sjedinjenih Američkih Država dok veće zajednice žive i u brojnim drugim metropolitanskim centrima širom zemlje.[1]

Oko 5.5 milijuna Talijana imigriralo je u SAD u periodu od 1820. do 2004. godine u nekoliko odvojenih valova i uz najveći broj useljenika u periodu XX. vijeka koji su došli sa juga Italije. U početku je u SAD dolazio velik broj muškaraca samaca koji su zarađeni novac slali porodicama u Italiju gdje su se nakon određenog perioda boravka u SAD-u i vraćali; ipak ta se praksa vremenom mijenjala sa sve većim brojem useljenika koji su ostajali u SAD-u i stvarali zajednice koje postoje sve do danas.[2]

Do 1870, prije velikog vala talijanskih migracija u SAD, u zemlji je živjelo manje od 25.000 talijanskih migranata od kojih su brojni bili izbjeglice sa sjevera Italije koji su bježali od nasilja koje je bilo sastani dio procesa Ujedinjenja Italija.[3]

Useljavanje se intenziviralo u periodu 1870-ih kada se u jednoj deceniji uselilo duplo više Talijana nego u prethodnih pet decenija zajedno.[4][5] Porast se nastavio i dosegao novi vrhunac u periodu između 1880. i 1914. godine kada se 4 miliona Talijana naslilo u SAD-u[4][5] od čega najviše njih iz osiromašenih i opustošenih ruralnih južnih pokrajina Abruzzo, Molise, Campania, Apulia, Basilicata, Calabria i Sicilija.[6][7][8] Ovaj je period useljavanja naglo prekinut 1914. godine kada je počeo Prvi svjetski rat i uz izuzetak 1922. godine broj godišnje useljenih Talijana više nikada neće doseći predratnu razinu iako će brojni Talijani nastaviti dolaziti u SAD bez obzira na nova restriktivnija pravila imigracijskog sustava. Jedan od najrestriktivnijih zakona bio je zakon iz 1924. kojim je Kongres SAD-a uveo kvote za pojedine zemlje određene prema udjelu pojedine grupe u ukupnom stanovništu SAD-a 1920. godine, a sve sa ciljem otežavanja useljavanja iz južne i istočne Evrope.[9][10][11][12][13][14]

Više je različitih faktora utjecalo na naseljavanje Talijana u SAD-u. Sama talijanska država je nakon ujedinjenja poticala iseljavanje u SAD kako bi se smanjio ekonomski pritisak na ekonomski razorene južne krajeve. U isto vrijeme Američki građanski rat je uz pola miliona smrtno stradalih ili ranjenih u SAD-u stvorio situaciju nestašice radne snage pri čemu su Talijani prihvatali slano plaćene manuelne poslove. Pri tome su se naseljavali u gradovima sjeveroistoka SAD-a i u drugim industrijskim centrima gdje su postojali poslovi za radničku klasu. Djeca useljenika remenom su postupno napredovala u američkom društvu te je zajednica dostigla nacionalni prosjek SAD-a do 1970. Talijanska zajednica u SAD-u često se kolektivno označava kao grupa ljudi privrženih jakim porodičnim vezama, rimokatoličkoj crkvi, bratskim organizacijama i političkim partijama.

Vidi još[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Wills, Charles A.. „When did they come? Southern Italians 1891-1900”. pbs.org. Pristupljeno 30 October 2018. 
  2. Cavaioli, Frank J. „Patterns of Italian Immigration to the United States”. The Catholic Social Science Review. Arhivirano iz originala na datum September 29, 2011. Pristupljeno June 24, 2011. 
  3. Wills, Charles A.. „When did they come? Southern Italians 1891-1900”. pbs.org. Pristupljeno 30 October 2018. 
  4. 4,0 4,1 Annual Report of the Immigration and Naturalization Service (1966 izd.). WASHINGTON, D.C: United States Department of Justice, Immigration and Naturalization Service. June 1967. pp. 55–58. Arhivirano iz originala na datum October 22, 2021. Pristupljeno July 13, 2022. 
  5. 5,0 5,1 „Table 1: ITALIAN IMMIGRATION TO THE UNITED STATES BY YEARS”. Mtholyoke.edu. Arhivirano iz originala na datum November 4, 2020. Pristupljeno October 7, 2017. 
  6. „Italia” (it). Dizionario di Storia. Treccani. 
  7. Wepman, Dennis (2008) (en). Immigration. Infobase Publishing. str. 171. ISBN 978-1-4381-0810-0. 
  8. Mangione, Jerre and Ben Morreale, La Storia: Five Centuries of the Italian American Experience, Harper Perennial, 1992
  9. Beaman, Middleton (July 1924). „CURRENT LEGISLATION: The Immigration Act of 1924.”. American Bar Association Journal (American Bar Association) 10 (7): 490–492. JSTOR 25709038. Pristupljeno October 23, 2021. 
  10. „Immigration”. Statistical Abstract of the United States: 1931. (53rd izd.). Washington, D.C.: U.S. Department of Commerce, Bureau of Foreign and Domestic Commerce. August 1931. str. 103–107. Arhivirano iz originala na datum March 29, 2021. Pristupljeno October 23, 2021. 
  11. „National Origins Act - Immigration | Laws.com”. immigration.laws.com. Pristupljeno 2016-08-19. 
  12. Wirth, Christa (2015-02-26) (en). Memories of Belonging: Descendants of Italian Migrants to the United States, 1884-Present. BRILL. ISBN 9789004284579. 
  13. „99.03.06: The Italian Immigrant Experience in America (1870-1950)”. teachersinstitute.yale.edu. Pristupljeno 2016-08-19. 
  14. „Under Attack”. Library of Congress.