Isle of Dogs

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Isle of Dogs
Otok pasa
Karta temzinog meandra mjesto gdje leži Isle of Dogs
Karta temzinog meandra mjesto gdje leži Isle of Dogs
država  ENG

Isle of Dogs (prevedeno Otok pasa) je dio Londona uz rijeku Temzu u Boroughu Tower Hamlets na istoku metropole, gdje se danas nalazi financijsko - poslovni kvart - Canary Wharf.

Isle of Dogs samo je dio Londonskih dokova odnosno nekadašnje londonske luke.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Sve do 19. vijeka veliki meandar Temze na istoku Londona (današni Isle of Dogs), zvao se Vriština Stebun ili Močvara Stepney i koristio se kao pašnjak.[1]

Iako je još od antike bio zaštićen zemljano - kamenim nasipom od visoke plime, rijeka bi povremeno probila taj nasip i potopila dijelove otoka, jednom prilikom je formirala trajno unutrašnje jezero zvano - Breach (ili Poplar Gut).[1]

Pašnjak je bio podijeljen na parcele drenažnim kanalima, a svega dva puta prolazila su kroz njega.[1]

Između 1680. - 1720 duž zapadne obale podignute su Vjetrenjače za mljevenje kukuruza, pa je čitav kraj nazvan - Millwall. U to vrijeme otok je bio prilično izolirano mjesto, nastanjen samo mlinarima, pastirima, splavarima i ribarima sa svojim porodicama.[1]

Tokom 17. i 18. vijeka otvorena su brodogradilišta u obližnjim Limehoousu i Blackwallu. Brodogradnja je pratila prosperitet Londona kao luke, - krajem 18. vijeka toliko mnoštvo brodova pristajalo je duž Temze, da je jedva bilo mjesta za iskrcaj i utovar robe.[1]

Trgovci karipskim šećerom zatražili su od parlamenta dozvolu za izgradnju zatvorenih dokova na sjeveru Otoka pasa. Karipski dokovi (West India Dock) otvoreni su 1802., njihovi tragovi vide se i danas, ali su zasjenjeni neboderima podignutim krajem 20. vijeka. Neka od orginalnih skladišta šećera pretvoreno je izložbene dvorane Muzeja londonskih dokova.[1]

Nakon otvaranja dokova zapadna obala otoka razvila se u industrijsku zonu, sa brodogradilištima i željezarama.[1]

Ime Millwall - 1850. postalo je povezano sa onodobnom najmodernijom mašinogradnjom nakon što je u njemu izgrađen parobrod Great Eastern Isambarda Brunela.[1]

Na istočnoj strani otoka, investitor i graditelj William Cubitt, podigao je naselje koje je nazvano Cubittov grad. Do 1860-ih stanovništvo Otoka pasa povećalo se od nekoliko stotina koliko ih je bilo 1800., na više od 14.000.[1]

Brodogradnja se ugasla do 1860., ali se razvila mašinogradnja, kemijska i prehrambena industrija. Millwallski dokovi za transport žita i drva u samom centru otoka proradili su - 1868. Oni i danas postoje, jedino što više nitko ne pristaje u njih.[1] Do kraja 19. vijeka broj stanovnika otoka popeo se na više od 21.000, a duž cijele obale nizale su se tvornice i radionice.[1]

Početkom 20. vijeka otok je postao naselje radničke klase jednoobraznih ulica sa kućicama u nizu i brojnim tvornicama i dokovima. Otok pasa je tad još uvijek bio pomalo izoliran od ostalog istočnog Londona, sa vlastitim školama, pubovima, crkvama, klubovima i društvima. Kvart sa vlastitim običajima - i vrlo niskom stopom kriminala. Administrativno je bio - Borougha Poplar, kog su nakon Prvog svjetskog rata vodili radnički zastupnici, koji su puno doprinjeli da se popravi položaj njegovih stanovnika.[1]

Za Drugog svjetskog rata otok je teško bombardiran jer su dokovi bili meta, pa puno objekata razoreno a stanovništvo se raselilo.[1]

Tokom 1950-ih i 1960-ih još uvijek je bilo dosta posla po dokovima i tvornicama otoka, pa se podigao standard njegovih stanovnika.

Od 1970-ih je počeo ekonomski pad, otočke tvornice progutale su veće kompanije, ili su se preselile iz svojih viktorijanskih pogona u modernije hale izvan Londona. Karipski i Millwallski dokovi zatvoreni su početkom 1980-ih, pa je kvart zamro.[1]

U to vrijeme bilo je puno rasprava kako na lokalnoj tako i na državnoj razini, o tome što napraviti sa Londonskim dokovima. Na kraju je britanska vlada osnovala kompanijuLondon Docklands Development Corporation (LDDC) sa zadatkom da privuče investitore u to područje.[1]

Nakon 30 godina, rezultat programa prenamjene je vrlo vidljiv,naročito u Canary Wharfu oko trga Canada sa visokom neboderima. Otok je lakom gradskom željeznicom povezan sa centrom Londona, a njegovi stanovnici pronašli su nova radna mjesta u kompanijama koje su se doselile.

Dok su visoki neboderi dominiraju sjevernom dijelom Otoka pasa, južna polovica zadržala je svoj stari šarm.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]