Islahijet

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Islahijjet je graditeljska cjelina iz austrougarskog perioda u Brčkom, Bosna i Hercegovina. Na sjednici komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj 7. do 13. jula 2013. godine u Sarajevu, graditeljska cjelina je proglašena za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo. [1] Nacionalni spomenik čine: objekat Islahijetov dom, četiri stambeno-poslovna objekta sa magazama, objekti u nizu prekoputa Islahijetovog doma (dva poslovna objekta sa mjestom i ostacima i parcele koje sa njima graniče).

Lokacija[uredi - уреди | uredi izvor]

Graditeljska cjelina se nalazi u Brčkom, u stambenom naselju Kolobara, u blizini ušća rijeke Brke u rijeku Savu

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Kao toponim, Brčko se prvi put spominje, po jednom izvoru, 1548. godine, a po drugom, 1620. godine, u jednom od opisa Bosanskog pašaluka. Tada je Brčko bilo u sastavu Tuzlanskog kadiluka (sreza) i Zvorničkog sandžaka (okruga). Razvitak Brčkog u periodu između 1620. i 1716. godine bio je intenziviran. Tada su sagrađene dvije javne banje, jedna kula, džamija i više stambenih objekata. Godine 1716. austrijska vojska je do temelja srušila grad. U ruševinama su nestale i sve značajnije građevine izgrađene do tog vremena.[1]

Uspostavom austrougarske vlasti, Brčko se modernije razvija u pogledu urbanističko-arhitektonskih rješenja izgradnje grada. Nastaju novi oblici „čaršije“ – cjeline u kojima se spajaju stanovanje i zanatsko-trgovačke funkcije zastupljene u jednom objektu, tako da se u prizemlju javlja javna funkcija dok je stanovanje smješteno na spratovima. Jedna takva cjelina je naselja Kolobara, sa privatnim, stambeno-poslovnim objektima građenim u različitim godinama. Izgradio ih je trgovac Mehmedaga Kantardžić i pošto nisu bili objekti od „javnog značaja“, danas nema mnogo pisanih tragova o njima.

U to vrijeme, 1907. godine, u Brčkom osnovano je i muslimansko prosvjetno i potporno društvo «Islahijjet» (izraz znači vaspitanje, odgajanje ili popravak). Društvo su osnovali ugledniji muslimani Brčkog u svrhu kulturnog i privrednog podizanja muslimanske omladine grada i kotara. Društvo je u 6 sela imalo svoje pododbore sa čitaonicama.

Društvo je davalo materijalnu pomoć u školovanju na univerzitetima, za osposobljavanje na raznim zanatima u privredi i bilo aktivno u suzbijanju poroka razne vrste.

Godine 1922. za potrebe društva, kupljena je i adaptirana zgrada koja je sagrađena 1912. godine i na taj način postala «Islahijjetov dom» sa prostorijama za čitanje novina, bibliotekom, priređivanjem konverzacionih večeri i javnih predavanja. Zgrada je proširena 1935 društvenom salom sa pozorišnom binom koja je mogla da primi preko 400 gostiju.

U zgradi je 1918. godine održana prva gradska konferencija radnika na kojoj su formirane sindikalne podružnice- obućara, krojača, abadžija, stolara i građevinskih manuelnih radnika. Izabran je i odbor sindikalno organizovanih radnika za Brčko. Ova konferencija je imala veliki značaj za dalji razvoj sindikalnog pokreta u Brčkom (Spomen-ploča na zgradi, 1981. godina).

Tokom rata 1992-1995 godine zgrada je zapaljena, kada su uništeni svi drveni elementi zgrade: krovna konstrukcija, vrata i prozori. Tokom 2000. godine izvedeni su krovopokrivački radovi.

Opis[uredi - уреди | uredi izvor]

Svi objekti građeni su odvojeno, u različitim periodima, iste spratnosti (P+1), nepravilnog oblika sa različitim uglovima zidnih ploha i različitog tretmana fasadnih ploha i plastike i krovnih ravni.

Stanje objekata[uredi - уреди | uredi izvor]

Objekat Islahijjeta je rehabilitiran 2009. godine. Realizirana je prva faza rekonstrukcije objekta (radovi na vanjskoj fasadi objekta, stolarski radovi i veći dio radova u enterijeru).

Ostali objekti graditeljske cjeline su u lošem građevinskom stanju - sva oštećenja su nastala uslijed lošeg održavanja i nekorištenja objekata, utjecaja atmosferilija, te zbog izražene pojave vlage u zidovima objekata.

Današnja Bošnjačka zajednica kulture Preporod - Brčko, je nasljednik Islahijeta. U domu je smještena knjižnica, galerija, amfiteatar i klub Preporoda. Godine 2007. BZK Preporod Brčko je organizirao manifestaciju "100 godina Islahijjeta".[2]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Abdulah Bukvica, “Brčanski «Islahijjet» u službi zajednice”, Gajret kalendar za godinu 1941, Štamparija «Bosanska pošta»;
  • Jovan dr. Marković, “Brčko – najveći grad Bosanske Posavine”, Gradovi Jugoslavije, Zavod za izdavanje udžbenika SR Srbije, Beograd, 1971, 175 – 178;
  • “Blago na putevima Jugoslavije”, Enciklopedijsko-turistički vodič, Jugoslavija publish, Beograd, 1983, 2;

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]