Isidor Papo
Isidor Papo | |
---|---|
Rođenje | Ljubuški, Austrougarska | 31. 12. 1913.
Smrt | 14. 10. 1996. (dob: 82) Beograd, Jugoslavija |
Nacionalnost | Jugoslovenski (sefardski) jevrej |
Ostala imena | Izidor Papo |
Zanimanje | vojni lekar |
Poznat/a po | član Vrhovnog štaba NOBJ |
Prof dr Isidor Papo (Ljubuški, 31.12.1913 — Beograd, 14.10.1996)[1], lekar - kardiohirurg, general-pukovnik sanitetske službe i glavni hirurg JNA, učesnik Narodnooslobodilačke borbe i član SANU.
Život[uredi | uredi kod]
Rođen 31. decembra 1913. godine u Ljubuškom. Potiče iz porodice sefardskih Jevreja, čiji su preci došli u XVII. veku, nakon što su bili prognani iz Španije. Posle završene gimnazije u Mostaru, 1932. godine, upisao je studije medicine na Univerzitetu u Zagrebu.
Posle Aprilskog rata i okupacije Kraljevine Jugoslavije, 1941. godine, odlazi u Mostar i radi na hirurškom odeljenju, a zatim odlazi u Mostarski NOP odred. Tokom rata nalazio se u hirurškoj ekipi Vrhovnog štaba NOV i POJ. Za vreme rata doživeo je tešku porodičnu tragediju. Ustaše su mu zverski ubili preko 50 članova porodice uključujući rođenog brata i sestru[2].
Godine 1944. poslat je u saveznički centar u Italiju, gde je upoznao Roda Smita (koji ga je 1969. godine predložio za člana Kraljevskog hirurškog koledža koji je brojao 50 članova). Po povratku iz Italije posato je upravnik Bolničkog centra u Novom Sadu, a potom je upućen na Sremski front, gde je rukovodio pokretnim hirurškim ustanovama.
Godine 1946. je poslat u Sovjetski Savez na usavršavanje kod Judina, Bakunjeva i Višnjevskog. Tamo je položio i specijalistički ispit iz hirurgije 1947. godine, a 1948. se vraća u zemlju i postaje načelnik Drugog hirurškog odeljenja Glavne vojne bolnice koja je kasnije prerasla u Vojnomedicinsku akademiju JNA. Kako je kod Judina naučio njegovu tehniku rekonstrukcije jednjaka počinje da je primenjuje ali i usavršava, pa se ta operacija u hirurškim tehnikama naziva „operacijom po Judinu i Papu“. Do tada ove bolesnike u Jugoslaviji niko nije operisao, a kako ih je bilo mnogo, Papo je ubrzo operisao preko 350 ovih bolesnika, po čemu je stekao i medunarodno priznanje. Ubrzo je postavljen za šefa Katedre hirurgije i glavnog hirurga JNA.
Zatim odlazi u SAD na usavršavanje u kardiohirurgiji koje se tih godina radala zahvaljujući usavršavanju ekstrakorporalne cirkulacije. Bio je na klinikama u Filadelfiji, Mayo klinici, Mt Sinay Hospital i drugim. Vraća se u zemlju i počinje da radi operacije na srcu i već 12. novembra 1965. godine ugraduje prvu veštačku valvulu. Uradio je blizu 4.000 operacija na otvorenom srcu.
Njegova supruga je bila Asja.
Karijera[uredi | uredi kod]
Godine 1950. dobio je zvanje docenta, 1953. vanrednog profesora, a 1956. redovnog profesora. Napredovao je i u vojnoj karijeri. Godine 1975. unapređen je u čin general-pukovnika sanitetske službe JNA. Za predsednika Hirurške sekcije izabran je krajem 1963. godine i na toj dužnosti je ostao do 22. januara 1966. godine. U tom periodu rad sekcije je bio intenzivan. Pozivao je i ugledne hirurge iz inostranstva da drže predavanja na sastancima Sekcije.
Bio je član udruženja hirurga Jugoslavije kao i brojnih medunarodnih društava:
- Austrijskog društva traumatologa,
- Međunarodnog društva za hidatidologiju,
- Naučnog saveta Medunarodnog hirurškog društva,
- Američkog kardiološkog koledža,
- Nemačkog hirurškog društva,
- počasni član Pariskog društva hirurga,
- Američkog lekarskog društva, CICD-a,
- hirurškog društva Los Anđelesa,
- član francuske Akademije hirurgije,
- Peruanske Akademije medicinskih nauka,
- Kraljevskog koledža hirurgije Engleske i Irske,
- grudnohiruškog društva Bolivije i dr.
Objavio je 217 radova, od toga 13 u inostranim časopisima. Bio je redaktor udžbenika Ratna hirurgija. Preko 30 godina bio je načelnik hirurške klinike VMA. Penzionisan je 1982. godine. Umro je 14. oktobra 1996. godine i sahranjen je na Jevrejskom groblju u Beogradu.
Dela[uredi | uredi kod]
Po katalogu Narodne biblioteke Srbije[3]:
- Primarni odloženi šav ratne rane (1977), koautor;
- Ratna hirurgija (1980);
- Slobodan Kostić: (1902-1986) (1987).
Nagrade i odlikovanja[uredi | uredi kod]
Nosilac je brojnih uglednih odlikovanja i nagrada:
- Oktobarske nagrade grada Beograda,
- Sedmojulske nagrade,
- nagrade „22. decembar“,
- nagrade AVNOJ-a,
- nagrade Višnjevskog (Moskva) i dr.
- Nosilac je Partizanske spomenice 1941. godine,
- Ordena jugoslovenske zvezde sa lentom,
- Ordena jugoslovenske zastave sa lentom,
- Ordena narodne armije s zlatnim vencem,
- Ordena partizanske zvezde prvog reda,
- Ordena za hrabrost,
- „Viteza britanske imperije“ i dr.[1]
Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 21. decembra 1961, a za redovnog 7. marta 1968. godine[1].
Veze[uredi | uredi kod]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 „Изидор Папо”. Srpska akademija nauka i umetnosti. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-04. Pristupljeno 09.02.2013.
- ↑ Vojna enciklopedija, 2. izdanje. Beograd: 1978. Vol. 6, str. 529.
- ↑ „Elektronski katalog Narodne biblioteke Srbije”. Narodna biblioteka Srbije. Arhivirano iz originala na datum 2013-01-19. Pristupljeno 09.02.2013.
Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]
Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi. |
- Papo, Isidor (Jun 1996.). „Oral history interview with Isidor Papo”. United States Holocaust Memorial Museum. Pristupljeno 09.02.2013.
- Rođeni 1913.
- Umrli 1996.
- Biografije, Ljubuški
- Jugoslavenski Jevreji
- Austrougarski Jevreji
- Jugoslavenski liječnici
- Srpski lekari
- Jugoslavenski partizani
- Partizanski lekari
- Članovi Vrhovnog štaba NOVJ
- Nosioci Partizanske spomenice 1941.
- Jevreji u Narodnooslobodilačkoj borbi
- Generali JNA
- Akademici SANU
- Jevrejski liječnici
- Diplomanti Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
- Dobitnici Nagrade AVNOJ-a