Inicijativa za REKOM

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Inicijativa za REKOM
Inicijativa za REKOM
Osnovana2006. u Sarajevu
InicijatoriNataša Kandić
Vesna Teršelič
Mirsad Tokača
Područje djelovanja Bosna i Hercegovina
Crna Gora
Hrvatska
Kosovo
Sjeverna Makedonija
Srbija
Slovenija
Službena stranica:      www.recom.link

Inicijativa za REKOM (alb.: Nisma për KOMRA; eng.: Initiative for RECOM; mak.: Иницијатива за РЕКОМ; slo.: Pobuda za REKOM) je skraćenica punog naziva Inicijative za osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava počinjenim na teritoriji bivše SFR Jugoslavije od 1. januara 1991. do 31. decembra 2001. godine, koju su sporazumno trebale osnovati države na području nekadašnje SFRJ.[1]

Inicijativa za REKOM je u javnosti zastupljena preko REKOM mreže pomirenja (do 2019. Koalicija za REKOM). REKOM mreža pomirenja je 2019. odustala od daljnjeg insistiranje prema državama nasljednicama SFRJ na osnivanju međuvladine komisije. Tom prilikom je preuzela brigu i odgovornost da sama izradi poimenični popis žrtava ratova nastalih raspadom SFR Jugoslavije.[2] Koordinatorica REKOM mreže pomirenja je Nataša Kandić.

Istorija[uredi | uredi kod]

Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava počinjenim na teritoriji bivše SFR Jugoslavije od 1. januara 1991. do 31. decembra 2001. godine (REKOM) je trebala biti zvanična, međudržavna komisija koju su trebale zajednički da osnuju nasljednice nekadašnje SFR Jugoslavije. Kao vansudsko tijelo, REKOM je trebao imati zadatak da utvrdi činjenice o svim ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava u vezi sa ratom; da poimenično popiše sve žrtve u vezi sa ratom i utvrdi okolnosti njihove smrti; da prikupi podatke o mjestima zatvaranja, o osobama koja su protivpravno zatvarana, podvrgavana mučenju i nečovječnom postupanju, kaо i da izradi njihov sveobuhvatan popis; da prikupi podatke o sudbini nestalih, kao i da održi javna slušanja žrtva i drugih lica o nedjelima u vezi sa ratom. Regionalna komisija je trebala da bude nezavisna od svojih osnivača i da se financira iz donacija.[3]

Proces oko osnivanja REKOM-a započet je debatom o instrumentima za otkrivanje i kazivanje činjenica o prošlosti u maju 2006. godine na Prvom regionalnom forumu za tranzicionu pravdu koji je održan u Sarajevu, a koji su organizovali Fond za humanitarno pravo iz Beograda, Istraživačko-dokumentacioni centar iz Sarajeva i Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću iz Zagreba. Učesnici, predstavnici oko 300 nevladinih organizacija i udruženja porodica nestalih i žrtava iz postjugoslovenskih zemalja, dali su tom prilikom prednost regionalnom pristupu u suočavanju s prošlošću. U međuvremenu je inicijativa o regionalnom pristupu i kontekstu prerasla u inicijativu za osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje i kazivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava na teritoriju bivše SFRJ od 1. janura 1991. do 31. decembra 2001. godine (REKOM).

Koalicija za REKOM[uredi | uredi kod]

Koalicija za REKOM
Koalicija za REKOM
Osnovana2008. u Prištini
SjedišteBeograd (nezvanično)
KoordinatorkaNataša Kandić
Područje djelovanja Bosna i Hercegovina
Crna Gora
Hrvatska
Kosovo
Sjeverna Makedonija
Srbija
Slovenija
Službena stranica:      www.recom.link

Koalicija za REKOM (alb.: Koalicioni për KOMRA; eng.: Coalition for RECOM; mak.: Коалицијата за РЕКОМ) je skraćenica punog naziva Koalicije za osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava na području nekadašnje SFRJ od 1. januara 1991. do 31. decembra 2001. godine. Formirana je 28. oktobra 2008. godine u Prištini na Kosovu, u okviru Četvrtog foruma za tranzicionu pravdu u postjugoslovenskim zemljama, odlukom 100 organizacija i udruženja koji su učestvovali na forumu – nevladinih organizacija koje se bave ljudskim pravima, organizacija mladih, udruženja porodica nestalih i udruženja bivših logoraša. Time je Inicijativa za osnivanje REKOM-a postala vlasništvo Koalicije za REKOM, a Fond za humanitarno pravo i Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, preuzeli su ulogu servisa za tehničko-administrativnu podršku konsultativnom procesu. Istraživačko-dokumentacioni centar je poslije Četvrtog regionalnog foruma za tranzicionu pravdu istupio iz Koordinacijskog vijeća i odustao od daljeg angažovanja i zastupanja Inicijative o osnivanju REKOM-a. Od tada je Koalicija za REKOM okupila 2.050 nevladinih organizacija koje se bave ljudskim pravima, udruženja logoraša, udruženja izbjeglica, udruženja porodica nestalih, umjetnika, književnika, pravnika i drugih istaknutih intelektualaca koji zagovaraju ideju da zemlje nastale na teritoriji bivše SFR Jugoslavije formiraju REKOM, čiji je zadatak da utvrdi činjenice o onome što se dogodilo u neposrednoj prošlosti.[4]

Koalicija za REKOM je u periodu od maja 2006. do 26. marta 2011. godine organizovala sveobuhvatnu društvenu debatu o mandatu REKOM-a. U njoj je učestvovalo 6.700 predstavnika civilnog društva, uključujući organizacije koje se bave ljudskim pravima, žrtve, porodice žrtava i nestalih, izbjeglice, veterane, logoraše, pravnike, umjetnike, književnike, novinare i druge ugledne pojedince. Održano je 128 lokalnih i regionalnih skupova i osam regionalnih foruma za tranzicionu pravdu u postjugoslavenskim zemljama. Iznijeti stavovi pretočeni su u Prijedlog Statuta REKOM-a, koji je 26. marta 2011. godine u Sarajevu usvojila Skupština Koalicije za REKOM.[5]

Nakon konsultativnog procesa, započela je druga faza procesa – institucionalizacija Inicijative za REKOM. Ova faza predstavlja prijenos Inicijative za REKOM sa nivoa civilnog društva na politički nivo. Da bi dobila javnu podršku za osnivanje REKOM-a, Koalicija je u maju i junu 2011. godine organizirala peticiju za osnivanje REKOM-a, koju je potpisalo 555.000 građana iz svih postjugoslavenskih država. U oktobru iste godine, 145 umjetnika i intelektualaca iz postjugoslavenskih zemalja uputilo je otvoreno pismo, u kojem su zatražili osnivanje REKOM-a. Pismo su, između ostalih, potpisali: Dino Merlin, Mirjana Karanović, Danis Tanović, Slavenka Drakulić, Slavko Goldstein, Jasmila Žbanić i dr.[6] Potom je Koalicija formirala Tim javnih zagovarača i pokrenuta je akcija REKOM za budućnost. Zagovaranje je rezultiralo odlukom predsjednika, odnosno Predsjedništva Bosne i Hercegovine, da imenuju osobne izaslanike za REKOM. Izaslanici su dobili zadatak da analiziraju Statut REKOM-a koji je predložila Koalicija za REKOM i da provjere ustavne i pravne mogućnosti za osnivanje REKOM-a u svakoj pojedinačnoj državi.

Izaslanici za REKOM predali su 28. oktobra 2014. godine Koaliciji za REKOM Izmjene Statuta REKOM-a, kao usaglašeni dokument koji predstavlja pravni okvir za osnivanje REKOM-a. Te izmjene je Koalicija za REKOM podržala na Skupštini, 14. novembra 2014. godine. Međutim, u međuvremenu, održani su izbori u Bosni i Hercegovini i izabrani novi članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a u Hrvatskoj je izabrana nova predsjednica, pa se u prvoj polovini 2015. godine Koalicija za REKOM našla u situaciji da iznova traži podršku za osnivanje REKOM-a. Podršku su potvrdili predsjednici Srbije, Crne Gore, Kosova, Sjeverne Makedonije i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda bošnjačkog naroda. Oni su podržali i strategiju Koalicije za REKOM da se pitanje osnivanja REKOM-a razmatra u okviru Berlinskog procesa. Za samo nekoliko dana, u maju 2017. godine, 50.000 građana Sarajeva, Banjaluke, Prištine, Zagreba i Beograda potpisalo je peticiju za dogovor lidera postjugoslovenskih zemalja o osnivanju REKOM-a u okviru Berlinskog procesa. U Deklaraciji predsjedavajućeg samitu u Trstu, 12. jula 2017. godine, posebno je istaknuta preporuka Foruma civilnog društva za osnivanje REKOM-a, kao zajedničko nastojanje učesnika samita. U vezi sa samitom u Londonu, koji je održan 10. jula 2018. godine, Koalicija za REKOM je pozvala premijere Srbije, Crne Gore, Kosova i Sjeverne Makedonije da potpišu Deklaraciju o osnivanju REKOM-a i pozovu preostale postjugoslovenske zemlje da se priključe zajedničkom poslu – izradi popisa ljudskih gubitaka u ratovima koji su nastali raspadom SFR Jugoslavije.[7]

REKOM mreža pomirenja[uredi | uredi kod]

REKOM mreža pomirenja
Koalicija za REKOM
Osnovana2019. u Zagrebu
SjedišteBeograd (nezvanično)
KoordinatorkaNataša Kandić (FHP)
Područje djelovanja Bosna i Hercegovina
Crna Gora
Hrvatska
Kosovo
Sjeverna Makedonija
Srbija
Slovenija
SloganZa REKOM!
GlasiloGlas Inicijative za REKOM
Članstvo više od 2.200 nevladinih organizacija i pojedinaca[8]
Službena stranica:      www.recom.link

Na 9. sjednici, 15. decembra 2019. godine u Zagrebu, Skupština Koalicije za REKOM je donijela odluku o restrukturiranju Inicijative za REKOM i promijeni imena Koalicije za REKOM u REKOM mreža pomirenja (alb. KOMRA rrjeti i pajtimit; sl. REKOM mreža pomirenja; engl. RECOM Reconciliation Network; mak. РЕКОМ мрежа за помирување). Tom odlukom je Statut REKOM-a, usaglašen zajedničkim radom izaslanika predsjednika Hrvatske, Srbije, dva člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kosova i Sjeverne Makedonije i eksperata Koalicije za REKOM 2014. godine, prestao da važi i simbolizira političku volju lidera postjugoslovenskih zemalja da zajednički osnuju REKOM. Razlog za rekonstruiranje inicijative je bio što ne postoji podrška Hrvatske za osnivanje REKOM-a, da pomirenje i osnivanje REKOM-a više nisu prioriteti politike članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda, da bh. entitet Republika Srpska ne prihvata presude MKSJ kao osnov za utvrđivanje činjenica o žrtvama i da Slovenija smatra da u toj zemlji nema ratnih žrtava, te nema osnova da učestvuje u popisu ratnih žrtava. Na sjednici je odlučeno da umjesto država, REKOM mreža pomirenja preuzima brigu i odgovornost da izradi poimenični popis žrtava ratova nastalih raspadom SFR Jugoslavije.[9]

Podrška međunarodne zajednice[uredi | uredi kod]

Europski parlament je 2011. podržao Koaliciju za REKOM

Pododbor za ljudska prava Europskog parlamenta je na svom zasjedanju 30. septembra 2010. godine u Strasbourgu, dao punu podršku Koaliciji za REKOM. Direktor delegacije za odnose sa Albanijom, Bosnom i Hercegovinom, Srbijom, Crnom Gorom i Kosovom, Eduard Kukan pozvao je Europski parlament i Europsku komisiju da dugoročno podrže ovu "jedinstvenu inicijativu". Istom prilikom, direktor za zapadni Balkan u Generalnom direktoratu za proširenje u Europskoj komisiji, Pierre Mirel je rekao, da je REKOM neophodna dopuna sudskim procesima i da se za ovu inicijativu mora dobiti puna podrška vlada i parlamenata. Za predsjednicu Podkomiteta za ljudska prava Europskog parlamenta Heidi Hautulu Koalicija za REKOM je prva važna inicijativa "koja dolazi odozdo prema nama".

Europski Parlament je u Rezoluciji usvojenoj 19. januara 2011. godine podržao Koaliciju za REKOM, kao inicijativu čiji je proces podizanje svijesti i pomirenja širom Zapadnog Balkana, te tom prilikom pozvao vlasti Srbije i drugih zemalja da pruže podršku toj inicijativi. Parlamentarna skupština je 26. januara 2011. godine usvojila izvješće izvjestioca Komiteta za spoljne poslove Vijeća Europe Pietra Marcenaro, koji je u tom izvješću pozvao "sve zemlje u regionu bivše Jugoslavije da učestvuju u osnivanju REKOM-a, neovisno od njihovog statusa, kako bi ta komisija ostvarila funkciju punog pomirenja i priznanja žrtava". Parlamentarna Skupština usvojila je Rezoluciju 1786 (2011.) kojom je posebno istaknuta podrška Koaliciji za REKOM, koja ima za cilj da oda poštovanje i prizna sve žrtve.[10]

Statut REKOM-a[uredi | uredi kod]

Žarko Puhovski, javni zagovarač REKOM-a u Hrvatskoj

Skupština Koalicije za REKOM usvojila je 27. juna 2011. u Sarajevu Prijedlog Statuta REKOM-a, koji su predložili vlastima država u regionu. REKOM je tom prilikom zamišljen kao tijelo s ovlastima vrlo neobičnima za organizaciju koju vode nevladine udruženja: osim utvrđivanja činjenica, zamišljeno je da se provode i istraživanja ratnih zločina, saslušavaju osumnjičenici i tužiteljstvima predaju predmeti u postupanje. U međuvremenu, kako su kritike rasle a problemi se multiplicirali, ambicije su prilagođavane realnim mogućnostima. Prijedlog Statuta REKOM-a predstavljen je predsjednicima, odnosno Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, svih zemalja nastalih raspadom Jugoslavije, što je bio prvi korak u formalnom približavanju institucijama. Predsjednici, odnosno Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, su potom ovlastili svoje izaslanike da ga detaljno prouče i daju svoje primjedbe, da bi na kraju, nakon dugotrajnih pregovora, dobio svoj finalni oblik.

Statutom je predviđen djelokrug djelovanja REKOM-a, koji je trebao biti neovisno regionalno tijelo, čiji su zadaci:

  • da prikupi podatke o slučajevima ratnih zločina i drugih teških kršenja ljudskih prava;
  • da prikupi podatke o sudbini nestalih i sarađuje sa nadležnim tijelima koja se na stranama ugovornicama bave potragom za nestalima;
  • da izradi popise civila i boraca koji su izgubili život ili nestali u vezi sa ratom ili drugim oblikom oružanog sukoba;
  • da prikupi podatke o mjestima zatvaranja u vezi sa ratom, o licima koja su protivpravno zatvarana, podvrgavana mučenju i nečovječnom postupanju i izradi njihov sveobuhvatan popis uz zaštitu identiteta kada je to neophodno;
  • da istraži političke i društvene okolnosti koje su odlučujuće doprinijele izbijanju ratova ili drugih oblika oružanog sukoba, kao i činjenju ratnih zločina i drugih teških kršenja ljudskih prava;
  • da održi javna slušanja žrtava i drugih lica o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava i
  • da preporuči mjere koje se odnose na sprečavanje ponavljanja kršenja ljudskih prava i na reparacije za žrtve.[11]

Zadatak REKOM-a je trebao biti, između ostalog, da izradi popis žrtava ratova na prostoru bivše SFR Jugoslavije, u periodu od 1991. do 2001. godine, kao i da omogući javna svjedočenja žrtava ratova. Prema Statutu sjedište REKOM-a je trebalo biti u Sarajevu.[12] REKOM mreža pomirenja je 2019. stavila izvan snage Statut REKOM-a, te tom prilikom preuzela brigu i odgovornost da sama izradi poimenični popis žrtava ratova nastalih raspadom SFR Jugoslavije.[13]

Organizacija[uredi | uredi kod]

Najviši pravni akt REKOM mreže pomirenja je Statut.[14] REKOM mrežom pomirenja upravlja Skupština članova Mreže. Članovi Skupštine biraju članove Regionalnog savjeta.

Inicijatori, Fond za humanitarno pravo, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću i Istraživačko-dokumentacioni centar, osnovali su Koordinacijsko vijeće 9. maja 2008. godine u Podgorici. Prvi zadatak Vijeća bio je da formira Koaliciju za REKOM, te da na nju prenese upravljanje konsultativnim procesom. Vijeće je imalo zadatak da nadzire sprovođenje odluka Skupštine Koalicije za REKOM. Koordinacijsko vijeće je prestalo da postoji osnivanjem Regionalnog savjeta. Na 7. sjednici Skupštine Koalicije za REKOM koja se održala 2014. u Beogradu, na prijedlog članova Skupštine, formiran je Regionalni savjet koji danas pruža tehničku i stručnu podršku, a čine ga organizacije civilnog društva koje učestvuju u REKOM-u. Svaka država ima po jednog predstavnika u Regionalnom savjetu, a savjet je također odgovoran za sprovođenje zaključaka Skupštine Koalicije za REKOM. Na čelu Regionalnog savjeta nalazi se koordinator Koalicije za REKOM.[15] Godine 2019. došlo je do rekonstruiranja Inicijative za REKOM, pa je tom prilikom prominjeno ime Koalicije za REKOM u REKOM mreža pomirenja.

Sastavi Regionalnog savjeta[uredi | uredi kod]

Nataša Kandić, koordinatorka REKOM mreže pomirenja
Vesna Teršelič, članica Regionalnog savjeta iz Hrvatske
Edvin Kanka Ćudić, član Regionalnog savjeta iz Bosne i Hercegovine

Regionalni savjet je najviši rukovodeći organ u REKOM mreži pomirenja između dvije Skupštine. Čini ga sedam predstavnika organizacija civilnog društva iz država nastalih raspadom SFRJ. Njegov sastav, izbor članova, način odlučivanja i nadležnosti uređeni su Statutom. Za svoj je rad odgovara Skupštini REKOM mreže pomirenja. Članovi Regionalnog savjeta u javnosti predstavljaju REKOM mrežu pomirenja.

Regionalni savjet 2014-2018.
Država Ime i prezime Mandat Mandat započeo Mandat završio
Bosna i Hercegovina Dženana Karup Druško član 2014. 2019.
Crna Gora Daliborka Uljarević član 2014. 2018.
Hrvatska Vesna Teršelič član 2014. 2018.
Kosovo Bekim Blakaj član 2014. 2018.
Sjeverna Makedonija Mile Aleksoski član 2014. 2018.
Srbija Nataša Kandić koordinatorka 2014. 2018.
Slovenija Svetlana Slapšak član 2014. 2018.
Regionalni savjet 2018.-trenutno
Bosna i Hercegovina Edvin Kanka Ćudić član 2019. Trenutno
Crna Gora Daliborka Uljarević član 2018. Trenutno
Hrvatska Vesna Teršelič član 2018. Trenutno
Kosovo Bekim Blakaj član 2018. Trenutno
Sjeverna Makedonija Mile Aleksoski član 2018. Trenutno
Srbija Nataša Kandić koordinatorka 2018. Trenutno
Slovenija Svetlana Slapšak član 2018. Trenutno

Sastav Tima javnih zagovarača[uredi | uredi kod]

Dinko Gruhonjić, javni zagovarač REKOM-a u Srbiji

Za političko zagovaranje su nadležni javni zagovarači, koji svojim javnim i aktivnim angažovanjem u društvu i kod političara u svojim državama zagovaraju i iniciraju potporu osnivanju REKOM-a.

Tim javnih zagovarača 2011.-trenutno
Država Ime i prezime Zanimanje Mandat započeo Mandat završio
Bosna i Hercegovina Dino Mustafić režiser 2011. Trenutno
Bosna i Hercegovina Zdravko Grebo pravnik 2011. 2019.
Bosna i Hercegovina Dženana Karup Druško novinarka 2012. 2019.
Crna Gora Duško Vuković novinar 2011. Trenutno
Hrvatska Žarko Puhovski filozof 2011. Trenutno
Kosovo Adriatik Kelmendi novinar 2011. Trenutno
Sjeverna Makedonija Židas Daskalovski politikolog 2011. Trenutno
Srbija Nataša Kandić aktivistkinja za ljudska prava 2011. Trenutno
Srbija Dinko Gruhonjić novinar 2011. Trenutno
Slovenija Igor Mekina novinar 2011. Trenutno

Regionalni forumi i skupštine[uredi | uredi kod]

Regionalni forumi tranzicione pravde u postjugoslovenskim zemljama se bave izazovima, problemima i aspektima bitnim za tranzicijsku pravdu u postkonfliktnim društvima zapadnog Balkana. Svakom forumu prisustvuje nekoliko stotina aktivista iz regiona. U okviru foruma, redovno se sastaje se i Skupština REKOM mreže pomirenja.

Regionalni forumi tranzicione pravde u postjugoslovenskim zemljama i skupštine Koalicije za REKOM
Država Mjesto Forum Skupština Datum
Bosna i Hercegovina Sarajevo I regionalni forum - 5-6. maja 2006.
Hrvatska Zagreb II regionalni forum - 8-9. februara 2007.
Srbija Beograd III regionalni forum - 11-12. februara 2008.
Kosovo Priština IV regionalni forum I skupština (Osnivačka skupština) 28-29. oktobra 2008.
Crna Gora Budva V regionalni forum II skupština 29-30. maja 2009.
Srbija Novi Sad VI regionalni forum III skupština 20-21. marta 2010.
Hrvatska Zagreb VII regionalni forum IV skupština 16-17. oktobra 2010.
Bosna i Hercegovina Sarajevo VIII regionalni forum V skupština 27. juna 2011.
Bosna i Hercegovina Istočno Sarajevo IX regionalni forum VI skupština 17-18. maja 2013.
Srbija Beograd X regionalni forum VII skupština 14-16. novembra 2014.
Bosna i Hercegovina Sarajevo XI regionalni forum VIII skupština 29-30. januara 2018.
Regionalni forumi tranzicione pravde u postjugoslovenskim zemljama i skupštine REKOM mreže pomirenja
Hrvatska Zagreb XII regionalni forum IX skupština 15-16. decembra 2019.
Srbija Online1 XIII regionalni forum - 21-22. decembra 2020.
Srbija Beograd XIV regionalni forum - 17-18. decembra 2021.
Hrvatska Zagreb XV regionalni forum - 12-14. decembra 2022.
1Regionalni forum se održao videokonferencijom zbog pandemije koronavirusa

Kritika[uredi | uredi kod]

Prvi tekst o Inicijativi o osnivanju REKOM-a objavio je Radio Slobodna Europa 29. oktobra 2007. godine. Od tada, do kraja avgusta 2011. godine u medijima, printanim i elektronskim, objavljeno je preko 600 priloga. To se prije svega odnosi na reagiranja zagovornika osnivanja REKOM-a, zatim polemički osvrti na Inicijativu, intervjui s ličnostima koje podržavaju ili se suprotstavljaju ideji o REKOM-u, autorski tekstovi o REKOM-u, televizijske i emisije na radiju o Inicijativi, te prilozi usmjereni protiv Inicijative.

Kad je riječ o kritikama na račun Inicijative za REKOM, onda treba istaći da je predsjednik Saveza logoraša u bh. entitetu Republika Srpska Branislav Dukić pozivao sve srpske logoraše i građane da se ne odazivaju na pozive za prikupljanje potpisa za osnivanje REKOM-a, jer je "srpskim patriotama dobro poznato da direktorica Fonda za humanitarno pravo, Nataša Kandić, koja je najveći srbomrzac, stoji iza tog projekta čiji je cilj da se umanje srpske žrtve u proteklom Obrambeno-otadžbinskom ratu, Srbi proglase jedinim krivcima za rat, a Srpska genocidnom tvorevinom". Na sličan način je i rukovoditelj Tima za koordinaciju aktivnosti istraživanja ratnih zločina i traženja nestalih osoba Republike Srpske Staša Košarac pozvao građane na bojkot potpisivanja peticije za osnivanje REKOM-a, "najnovije podvale direktora beogradskog Fonda za humanitarno pravo Nataše Kandić" koja, prema Košarcu, po svaku cijenu želi "do kraja provesti projekt satanizacije Srba" na prostoru bivše SFR Jugoslavije. I Organizacija obitelji zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila bh. entiteta Republika Srpska pozvala je svoje članove da se ne odazivaju na pozive za prikupljanje milijun potpisa za osnivanje REKOM-a, jer se po njihovom mišljenju "radi o smišljenoj akciji kojom bi se ponovo srpski narod doveo u nezavidan položaj, jer nije poštovano sve što se trebalo poštivati u pomirenju svih naroda s ovih prostora, ili je bar u načelu bačeno pod tepih".

U hrvatskim medijima je popularna teza da je cilj REKOM-a "ravnoteža krivnje" kao dio projekta "jugosfere", dok mediji od REKOM-a traže da se utvrdi tko je "agresor", a u odsustvu zahtjeva o određivanju "agresora" neki vide "cilj REKOM-a". Na sličan način Večernji list u razgovoru sa Antom Nazorom, ravnateljem Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, prenosi tvrdnje da većina hrvatskih branitelja ne podržava REKOM, jer za to postoje hrvatske institucije koje rade isti posao. Po njemu, treba se prvo utvrditi tko je uzrokovao rat odnosno započeo agresiju u kojoj su potom učinjeni zločini, što je zahtjev kojega u Srbiji ponavlja Sonja Biserko, koja smatra da države najprije trebaju osnovati nacionalne komisije, a samu ideju o REKOM-u vidi kao nametnutu izvana. Identične teze se pojavljuju i u zagrebačkom Globusu koji je osumnjičio Natašu Kandić i Vesna Teršelič za "antiratno profiterstvo" i optužio ih da žele formirati "privatni Haški sud", odnosno da projektom REKOM-a žele dobiti Nobelovu nagradu za mir.

Iako je kampanja prikupljanja potpisa na Kosovu bila iznimno uspješna, i na Kosovu su se čule neke primjedbe protiv REKOM-a. Koordinacija udruga obitelji nestalih izdala je priopćenje u kome piše da se "protivi kampanji prikupljanja potpisa u nekim gradovima Republike Kosova i regije koju je inicirao Fond za humanitarno pravo. Prigovor se sastojao u tvrdnji "da kao i prije, sluge Beograda manipuliraju građanima, a naročito članovima obitelji nestalih navodeći lažno da ovu Inicijativu podržavaju najviše Albanci sa Kosova, naročito članovi obitelji žrtava zadnjeg konflikta na Kosovu".[16]

Napuštanja[uredi | uredi kod]

Od osnivanja koalicije u oktobru 2008., šest nevladinih organizacija istupilo je iz Koalicije za REKOM: Istraživačko-dokumentacioni centar iz Sarajeva, Medijski projekat Buka iz Banjaluke, Helsinški odbor za ljudska prava u Republici Srpskoj iz Bijeljine, Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji iz Beograda, Udruga Prijedorčanki Izvor iz Prijedora i Forum građana Tuzle iz Tuzle. Razlozi za istupanje su bili najčešće materijalne prirode, a u pojedinim slučajevima i neslaganje sa politikom Koalicije za REKOM.[17][18]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „Šta je REKOM”. rekom.link. 5 August 2017. Arhivirano iz originala na datum 2019-12-24. Pristupljeno 2016-05-07. 
  2. „Koalicija za REKOM preuzima brigu za izradu regionalnog popisa žrtava u vezi sa ratovima devedesetih na području bivše Jugoslavije”. mreza-mira.net. 5 August 2017. Pristupljeno 2016-05-07. 
  3. „Šta je REKOM”. rekom.link. 5 August 2017. Arhivirano iz originala na datum 2019-12-24. Pristupljeno 2016-05-07. 
  4. „Statut Koalicije za REKOM - Documenta”. documenta.hr. 5 August 2017. Arhivirano iz originala na datum 2019-12-24. Pristupljeno 2016-05-07. 
  5. „Pismo podrške umjetnika i intelektualaca osnivanju REKOM-a - REKOM”. recom.link. 5 August 2017. Pristupljeno 2016-05-07. 
  6. „Šta je proces REKOM”. rekom.link. 5 August 2017. Arhivirano iz originala na datum 2019-12-26. Pristupljeno 2016-05-07. 
  7. „Mapa puta za REKOM i jačanje regionalne mreže za pomirenje”. mc.rs. 5 August 2017. Arhivirano iz originala na datum 2020-07-20. Pristupljeno 2016-05-07. 
  8. „Koalicija za REKOM preuzima brigu za izradu regionalnog popisa žrtava u vezi sa ratovima devedesetih na području bivše Jugoslavije”. mreza-mira.net. 5 August 2017. Pristupljeno 2016-05-07. 
  9. „Javno zagovaranje Inicijative za REKOM”. documenta.hr. 5 August 2017. Arhivirano iz originala na datum 2020-07-20. Pristupljeno 2016-05-07. 
  10. „Lideri zapadnog Balkana imenovali lične izaslanike za pisanje Sporazuma o osnivanju REKOM - CDTP”. cdtj.org. 5 August 2017. Pristupljeno 2016-05-07. 
  11. „Prijedlog Statuta REKOM-a”. documenta.hr. 5 August 2017. Arhivirano iz originala na datum 2019-12-26. Pristupljeno 2016-05-07. 
  12. „Koalicija za REKOM preuzima brigu za izradu regionalnog popisa žrtava u vezi sa ratovima devedesetih na području bivše Jugoslavije”. mreza-mira.net. 5 August 2017. Pristupljeno 2016-05-07. 
  13. „Statu Koalicije za REKOM”. documenta.hr. 5 August 2017. Arhivirano iz originala na datum 2019-12-24. Pristupljeno 2016-05-07. 
  14. „Formirano Koordinacijsko vijeće”. recom.link. 5 August 2017. Arhivirano iz originala na datum 2020-06-21. Pristupljeno 2016-05-07. 
  15. „Analiza sadržaja”. documenta.hr. 5 August 2017. Arhivirano iz originala na datum 2019-12-25. Pristupljeno 2016-05-07. 
  16. „Kako je Nataša Kandić privatizovala REKOM”. vzs.ba. 5 August 2017. Arhivirano iz originala na datum 2019-12-27. Pristupljeno 2016-05-07. 
  17. „Odgovor REKOM-a organizacijama koje su istupile iz Koalcije”. vzs.ba. 5 August 2017. Pristupljeno 2016-05-07. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]