Inhibitor apoptoze

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Inhibitor apoptoze (IAP) je familija funkcionalno i strukturno srodnih proteina, koji služe kao endogeni inhibitori programirane ćelijske smrti (apoptoze).[1][2] Zajedničko svojstvo svih IAP jedinjenja je prisustvo BIR-a (Bakulovirusnog IAP ponavljanja, ~70 aminokiselina dugog domena) sa jednom do tri kopije. Ljudska IAP familija sadrži osam članova, i IAP homolozi su identifikovani u brojnim organizmima.[3]

Prvi članovi IAP familije su prvo identifikovani iz bakulovirusa, Cp-IAP i Op-IAP. Oni se vezuju za i inhibiraju kaspaze, što je mehanizam koji doprinosi njihovoj efikasnoj infekciji i replikaciji u domaćinu. Kasnije je pet dodatnih ljudskih IAP proteina otkriveno, uključujući: XIAP, c-IAPl, C-IAP2, NAIP, i survivin.

Vidi još[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „About Apoptosis”. Arhivirano iz originala na datum 2006-12-28. Pristupljeno November 2009. »Apoptosis Interest Group, preferred pronunciation of National Institute of Health« 
  2. Green, Douglas (2011). Means to an End: Apoptosis and other Cell Death Mechanisms. Cold Spring Harbor, NY: Cold Spring Harbor Laboratory Press. ISBN 978-0-87969-888-1. 
  3. Anne M Verhagen, Elizabeth J Coulson and David L Vaux (2001). „Inhibitor of apoptosis proteins and their relatives: IAPs and other BIRPs”. Genome Biology 2. DOI:10.1186/gb-2001-2-7-reviews3009. [mrtav link]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]