Informacijska nauka

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Drevna biblioteka u Aleksandriji, rani vid spremanja i uzimanja informacija.

Informacijska nauka je međudisciplinarna oblast koja se primarno bavi analiziranjem, kolekcijom, klasifikacijom, manipulacojom, spremanjem, skupljanjem, postavljanjem, širenjem te zaštitom informacija[1] Praktičari unutar oblasti studiraju primjenu i korištenje znanja u organizacijama zajedno sa interakcijom između ljudi, organizacija i bilo kojih postojećih informativnih sistema sa ciljem kreiranja izmjene, poboljšanja ili shvatanja informacijskih sistema. Informacijska nauka se često (pogrešno) smatra granom bibliotekarstva; ipak, ovo prethodi računarstvu i zapravo je velika, međudisciplinarna nauka, koja obuhvata ne samo aspekte računarstva (računarske nauke), nego i često raznolike oblasti kao što su nauka o arhiviranju, kognitivna nauka, komerc, komunikaciju, zakon, bibliotekarstvo, muzeologija, menadžment, matematika, filozofija, javna politika, te društvene nauke.

Informacijska nauka se treba razlikovati od termina informacijska teorija i bibliotekarstvo. Informacijska teorija jeste studija o osebujnim matematičkim konceptima informacija. Informacijska nauka kao akademska disciplina često se podučava u kombinaciji sa naukom o bibliotekarstvu i računarstvom. Nauka o bibliotekarstvu je kao takva oblast povezana sa širenjem informacija kroz biblioteke koristeći principe informatike. Informacijska nauka se suočava sa svim procesima i tehnikama vezanim za ciklus informacija, uključujući hvatanje, kreiranje, pakovanje, širenje, transformaciju, refiniranje, repakiranje, korištenje, spremanje, komunikaciju, zaštitu, predstavljanje itd. u svakom mogućem smislu.

Temelji[uredi - уреди | uredi izvor]

Obim i pristup[uredi - уреди | uredi izvor]

Informacijska nauka se usredotočava na razumijevanje problema iz perspektive umiješanih aktera i kasnije u primjenu informacija i ostalih tehnologija po potrebi. Drugim riječima, ona dodiruje sistemske probleme prvo umjesto pojedinih dijelova tehnologija unutar sistema. U ovom smislu, moguće je vidjeti informativnu nauku kao odaziv na tehnološki determinizam, vjerovanje da se tehnologija "razvija po svojim vlastitim zakonima, da realizira svoj vlastiti potencijal, ograničen samo materijalnim resursima dostupnim i kreativnošću njenih razvojnih programera. Mora se stoga smatrati kao autonoman sistem koji nadgleda i naposljetku prožima sve ostale podsisteme društva".[2]

Mnogo univerziteta ima cijele koledže, odjele ili škole posvećene izučavanju informatike, dok brojni informatičko-naučni učenjaci rade u disciplinama kao što su komunikacija, računarstvo, zakon, bibliotekarstvo, sociologija. Nekoliko instituta je formiralo tzv. I-School Caucus, ali brojni drugi osim ovih također imaju žarišta opširnih informacija.

Unutar informacijske nauke, trenutni problemi od 2013. uključuju:

  • interakciju između čovjeka i računara
  • groupware
  • semantički web
  • dizajn osjetljiv na vrijednost
  • procesi interaktivnog dizajna
  • način na koji ljudi generiraju, koriste i nalaze informacije

Definicije informatike[uredi - уреди | uredi izvor]

Rana definicija informatike (idući unazad do 1968. godine, kada je Američki dokumentacijski institut izmijenio svoje ime u Američko društvo za informacijske nauke i tehnologiju) tvrdi:

"Informacijska nauka je takva disciplina koja istražuje svojstva i ponašanja informacija, sile koje upravljaju tok informacija, i načine procesiranja informacija za optimalnu pristupnost i koristivost. Ona se bavi sa tim tijelom znanja vezanim za ishodište, skupljanje, organizaciju, spremanje, preuzimanje, interpretaciju, prijenos, transformaciju, i korištenje informacija. Ovo uključuje istraživanje informacijskih reprezentacija u prirodnim i vještačkim sistemima, korištenje kodova za efikasno prebacivanje poruke, te studiranje informacijskih procesnih uređaja i tehnika kao što su računari i njihovi programski sistemi. To je međudisciplinarna nauka izvedena iz i povezana sa takvim poljima kao što su matematika, logika, lingvistika, psihologija, računarska tehnologija, operacijsko istraživanje, grafička umjetnost, komunikacije, bibliotekarstvo, upravljanje, i ostala slična polja. Ona ima istovremeno čistu naučnu komponentu, koja istražuje temu bez obzira na njezine primjene, i komponentu primijenjene znanosti, koja razvija usluge i proizvode." (Borko, 1968, p.3).[3]

Vidi također[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Stock, W.
  2. "Web Dictionary of Cybernetics and Systems: Technological Determinism". Principia Cibernetica Web. http://pespmc1.vub.ac.be/ASC/Techno_deter.html. pristupljeno 2011-11-28. 
  3. Borko, H. (1968).

Buckland, Michael (2011). What kind of science can information science be? Journal of the American Society for Information Science and Technology, published as early view October 2011.

Ellis, D., Allen, D. and Wilson, T. 1999. Information Science and Information Systems: Conjunct Subjects Disjunct Disciplines. JASIS 50(12):1095-1107 (see also: http://www.cais-acsi.ca/proceedings/2000/monarch_2000.pdf )

Vickery; B. C. (1973). Information Systems. London: Butterworth.

Dalje čitanje[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Khosrow-Pour, Mehdi (2005-03-22). Encyclopedia of Information Science and Technology. Idea Group Reference. ISBN 1-59140-553-X. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]