Indira Gandhi

Indira Gandhi
3. premijer Indije
Na dužnosti 14. januar 1980 – 31. oktobar 1984
Predsjednik	Neelam Sanjiva Reddy Zail Singh
Prethodnik	Charan Singh
Nasljednik	Rajiv Gandhi
Na dužnosti 24. januar 1966 – 24. mart 1977
Predsjednik	Sarvepalli Radhakrishnan Zakir Hussain V. V. Giri Fakhruddin Ali Ahmed
Zamjenik	Morarji Desai
Prethodnik	Gulzarilal Nanda (v.d.)
Nasljednik	Morarji Desai
ministar vanjskih poslova
Na dužnosti 9. mart 1984 – 31. oktobar 1984
Prethodnik	P. V. Narasimha Rao
Nasljednik	Rajiv Gandhi
Na dužnosti 22. august 1967 – 14. mart 1969
Prethodnik	M. C. Chagla
Nasljednik	Dinesh Singh
ministar obrane
Na dužnosti 14. januar 1980 – 15. januar 1982
Prethodnik	Chidambaram Subramaniam
Nasljednik	R. Venkataraman
Na dužnosti 30. novembar 1975 – 20. decembar 1975
Prethodnik	Sardar Swaran Singh
Nasljednik	Bansi Lal
ministar unutrašnjih poslova
Na dužnosti 27. jun 1970 – 4. februar 1973
Prethodnik	Yashwantrao Chavan
Nasljednik	Uma Shankar Dikshit
ministar financija
Na dužnosti 16. jul 1969 – 27. jun 1970
Prethodnik	Morarji Desai
Nasljednik	Yashwantrao Chavan
Rođen/a	(1917-11-19)19. 11. 1917. Allahabad, Ujedinjene Provincije, Britanska Indija
Umro/la	31. 10. 1984. (dob: 66) New Delhi, Indija
Politička stranka	Indijski nacionalni kongres
Suprug/a	Feroze Gandhi
Rodbina	Jawaharlal Nehru (otac)
Djeca	Rajiv Sanjay
Alma mater	University of Oxford Viswa Bharati University

Indira Prijadaršini Gandhi (19.11. 1917. - 21.5. 1984.)

Premijerka Indije (1966.-1977.; 1980.-1984.) i jedna od vodećih ličnosti Pokreta nesvrstanih, čija je kontroverzna politička karijera završila atentatom koji su izveli Sikijski zavjernici. Indira Prijadaršini Gandhi rođena je 19. novembra 1917. u mjestu Allahabadu, kao jedino dijete Džavarhaval Nehrua, kasnije prvog indijskog premijera. Diplomirala je na Visva-Bharati sveučilištu u Bengalu, također je studirala na sveučilištu u Koledžu Somerville u Velikoj Britaniji. Od rane mladosti aktivna je u omladinskim, studentskim i ženskim ogranizacijama. Godine 1938. pridružila se Nacionalnoj kongresnoj stranci i postala aktivna u pokretu za indijsku nezavisnost. Godine 1942. udala se za Feroze Gandhija, pariškog advokata koji je takođe bio aktivni član stranke. Uskoro nakon toga Britanci su oboje uhapsili zbog optužbe za protudržavnu djelatnost te su proveli 13 mjeseci u zatvoru. Kada je Indija stekla nezavisnost 1947. godine i Nehru zauzeo premijersko mjesto, Indira je postala njegova službena domaćica. Nehru joj se često obraćao za savjet po pitanju nacionalnih problema, a ona ga je pratila i na putovanjima u inostranstvo.

Godine 1955. izabrana je u izvršno tijelo Kongresne stranke (Radni komitet), postajući tako samostalna nacionalna politička figura. Godine 1959. postala je predsjednik stranke na period od godinu dana. Godine 1962. za vrijeme kinesko-indijskog pograničnog rata koordinirala je aktivnosti civilne obrane. Nakon smrti njegog oca u maju 1964. Gandhi je postala ministar informacija i javnogovornica u vladi Lal Bahadur Shastrija. Boraveći na toj dužnosti povećala je vrijeme emitiranja radijskog i tv programa, liberalizirana cenzuru te je odobrila projekt planiranja obitelji preko televizijskih obrazovnih emisija. Kada je u siječnju 1966. Shastri iznenada umro Indira ga je naslijedila na premijerskom mjestu. Naredne godine izabrana na rok od pet godina za premijerku u parlamentu u kojem je Kongresna stranka imala većinu. Na izborima 1971. bila je čelna osoba stranke dobivajući na nacionalnim izborima uvjerljivu većinu glasova. Godine 1975. optužena je za manji izborni prekrašj za vrijeme izborne kampanje održane 1971. godine. Ostajući neokaljana u toj aferi optužila je dio svoje stranke da je pokušava ukloniti s funkcije te je umjesto podnošenja ostavke u državi proglasila izvanredno stanje 26.6. 1975. godine sve dok indijski Vrhovni sud nije odbacio optužbe koju su upućene protiv nje.

Što je više boravila na vlasti Indira je mnoge aspekte javnog života u Indiji sve više stavljala pod svoj strogi nadzor. Mnogi su u tim njenim potezima vidjeli uticaj njenog mlađeg sina Sanjaya, politički neiskusne osobe kome se sve više obraćala za pomoć. Nadajući se kako će tako demonstrirati javnu podršku njenom režimu, organizovla je u martu 1977. godine opšte izbore. Međutim ne samo da nakon proglašavanja izbornih rezultata više nije bila premijerka već je nije izabrana ni za zastupnicu u indijski parlament, a Kongresna stranka je doživjela strašan poraz. No, na izborima u maju 1980. uspjela je napraviti spektakularni povratak te oformiti većinsku vladu. Nakon što je Sanjay poginuo u avionskoj nesreći iste godine u junu, počela se sve više oslanjati na svog starijeg sina Radživa, vidjeći u njemu svog nasljednika. Dana 31.oktobra 1984., nakon što je ugušila pobunu Sika, smrtno ju je ranio Sik koji je bio pripadnik garde koja je bila zadužena za njenu sigurnost. Nakon tog nemilog dogadjaja Radživ je vršio dužnost premijera sve do 1989. godine. On je ubijen u jeku predizborne trke u Madrasu 21. maja 1991. godine.

Vanjske veze

Indira Gandhi na Wikimedijinoj ostavi