Imam dvije mame i dva tate

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Imam dvije mame i dva tate
RežijaKrešo Golik
ProducentJadran film
ScenarioMirjam Tušek
Krešo Golik
prema istoimenom romanu Mirjam Tušek
UlogeDavor Radolfi
Tomislav Žganec
Mia Oremović
Relja Bašić
Fabijan Šovagović
Vera Čukić
Igor Galo
Matea Bogdanović
Zlatko Kauzlarić-Atač
MuzikaTomica Simović
FotografijaIvica Rajković
MontažaKatja Majer
Datum(i) premijere1968.
Trajanje94 min.
Zemlja SFR Jugoslavija
Jeziksrpskohrvatski
Imam dvije mame i dva tate na Internet Movie Database

Imam dvije mame i dva tate je hrvatsko/jugoslavenski humorni dramski film iz 1968. godine [1] kojeg je režirao Krešo Golik. Film je osvojio Zlatnu arena za najbolju glavnu žensku ulogu (Mia Oremović) i Zlatnu arena za kameru (Ivica Rajković) na pulskom festivalu 1968.[2]

Prema anketi 44 filmskih kritičara iz 1999. u kojoj se određivala lista 20 najboljih hrvatskih filmova, Imam 2 mame i 2 tate se našao na 11. mjestu.[3]

Glavne uloge

[uredi | uredi kod]

Kritike

[uredi | uredi kod]

Filmski leksikon navodi sljedeće o filmu:

"Mozaičke strukture, film prikazuje svakodnevice dviju obitelji – osobito sukobe – kojih su djeca, a osobito Đuro, izravni svjedoci, o čemu svjedoče i njegovi monolozi u kadru. Sukobi se pojavljuju na dvjema razinama: unutar samih obitelji i između obitelji. Ovaj posljednji utemeljen je na dvama kontrastnim tipovima načina života svake od njih: bogatstvosiromaštvo, intelektualizam–primitivizam, materijalno–duhovno, što se u krajnjoj konzekvenci manifestira sukobom u odgoju i odnosu prema djeci. Usporedno prateći njihove obiteljske živote – u svemu gotovo oprečnih životnih stavova, te ritmički izmjenjujući dramske i komične elemente, Golik stvara slojevitu sliku svojevrsne dvostrukosti obiteljskog života unutar koje je svaki lik diskretno, ali precizno profiliran, ali u kojoj je ipak dominantna promatračka, ili, barem osvjedočavajuća pozicija djeteta ne samo kao promatrača, već i kao žrtve odnosa odraslih."[4]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. „Hrvatski filmski arhiv: Popis hrvatskih dugometražnih filmova 1944. - 2006.”. Arhivirano iz originala na datum 2011-01-05. Pristupljeno 2015-02-21. 
  2. „15. Festival igranog filma u Puli”. Web archive. Pula Film Festival. 
  3. „"Tko pjeva, zlo ne misli" najbolji hrvatski film svih vremena”. Slobodna Dalmacija. 28. studenog 1999. Pristupljeno 18. ožujka 2013. 
  4. D. Marković (2003). „Imam 2 mame i 2 tate”. Filmski leksikon. 

Eksterni linkovi

[uredi | uredi kod]