Igor Girkin

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Igor Girkin (Strelkov)
Slika koja ilustrira članak Igor Girkin
Lični podaci
Rođenje 17. decembar 1970. (1970-12-17) (dob: 48)
Nadimak Igor Strelkov
Vojna karijera
Vjernost  Rusija
 Pridnjestrovlje
 Republika Srpska
 Donjecka Narodna Republika
Ratovi i bitke Rat u Pridnjestrovlju
Rat u BiH
Prvi čečenski rat
Drugi čečenski rat
Ruska aneksija Krima
Donbaški rat
Civilni život i rad

Igor Girkin (rus. Игорь Всеволодович Гиркин), poznatiji pod pseudonimom Igor Ivanovič Strelkov (Moskva, 17.12 1970.), je ruski nacionalistički militant poznat kao zapovjednik oružanih snaga samoproglašene Donjecke Narodne Republike (DNR), odnosno jedna od ključnih ličnosti Rata u Istočnoj Ukrajini.

Odrastao je porodici sovjetskih oficira, ali se u doba Glasnosti 1989. godine, kao mladić zainteresirao za anti-sovjetski Bijeli pokret i organizirao historijske rekonstrukcije bitaka iz građanskog rata. Nakon raspada SSSR-a je početkom 1992. kao pripadnik ruskih dobrovoljačkih jedinica sudjelovao na strani pridnjestrovskih separatista tokom njihovog rata protiv Moldove. Nekoliko mjeseci kasnije je otišao u BiH, gdje se kao dobrovoljac priključio 2. majevičkoj brigadi Vojske Republike Srpske. Girkin je kasnije svoja ratna iskustva iz BiH opisao u novinskim člancima i knjizi memoara krajem 1990-ih. Girkin se potom vratio u Rusiju gdje je sudjelovao u Prvom i Drugom čečenskom ratu; kasnije je sam navodio da u njima bio angažiran od strane tajne službe FSB za obavljanje "najdelikatnijih operacija". Tokom sljedećih nekoliko godina je radio kao novinar, te kao načelnik osiguranja ruskog investicijskog fonda "Maršal-Kapital" u vlasništvu Konstantina Malofejeva. Poznat je po bliskosti s brojnim grupama radikalne desnice u Rusiji.

Nakon izbijanja rata u Donbasu u zapadnim i ukrajinskim medijima su se pojavili brojni navodi, odnosno špekulacije koje Girkina/Strelkova dovode u vezu sa ubistvima i terorističkim akcijama, što uključuje bombaške napade na stambene zgrade u Rusiji 1999. godine[1], koji su poslužili kao jedan od povoda za drugu rusku invaziju Čečenije, kao i prisilni nestanci nekokiko stanovnika čečenskog sela Hatuni 2001/2002. godine, a koji se u ruskim liberalnim i prozapadnim krugovima tumače kao poticaj za čečensku odmazdu u obliku obaranja ruskih putničkih aviona i napad na školu u Beslanu nekoliko godina kasnije.

Girkin se u sukob u istočnoj Ukrajini uključio u aprilu 2014. kada je u došao Slavjansk, gdje mu je lokalni političar i samozvani "narodni gradonačelnik" Vjačeslav Ponomarjov dao komandu nad lokalnim pobunjeničkim snagama. 12. maja se proglasio komandantom svih oružanih snaga DNR. Ukrajinske vlasti podigle su 21.5. 2014. optužnicu protiv njega za terorizam[2] te je jedan od nekoliko osoba koje su se našle na listi sankcija EU-a zbog uloge u pobuni na istoku Ukrajine.[3]

14. 8. je Girkin objavio kako podnosi ostavku na mjesto ministra obrane DNR, s time da ga je zamijenio Vladimir Kononov; dan kasnije je objavljeno kako će otići "na jednomjesečni dopust nakon koga će preuzeti nove dužnosti u Novoj Rusiji". Usprkos toga, Girkin se više nije vratio na ratna područja, nego je tokom sljedećih nekoliko mjeseci u Rusiji dao niz izjava kojima svoje suborce optužuje za nesposobnost, nedisciplinu i sklonost pljački, odnosno da je njegova ostavka "iznuđena pritiskom ruskih vlasti" koje su zaprijetile da će separatistima obustaviti vojnu i logističku pomoć ukoliko ih bude nastavio voditi. [4]. Nekoliko dana kasnije ga je bivši suborac Aleksandar Borodaj optužio za kukavičluk i plan da se, neposredno pred ostavku, "u svrhu spašavanja ljudstva" napusti Donjeck, koji je na kraju ipak bio obranjen. [5].

Usprkos tih kontroverzi Girkin u dijelu ruske javnosti još uvijek uživa status heroja, a od početka 2015. su sve intenzivnije špekulacije da će se suprotstaviti ruskom predsjedniku Putinu na sljedećem izborima. [6]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]