Ida Sabo

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
IDA SABO
Datum rođenja6. jul 1915.
Mesto rođenjaPečuj
 Austrougarska
Članica KPJ od1935.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Odlikovanja
Orden junaka socijalističkog rada
Orden junaka socijalističkog rada
Orden bratstva i jedinsta
Orden bratstva i jedinsta
Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem
Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem
Orden za hrabrost
Orden za hrabrost
Partizanska spomenica 1941.
Partizanska spomenica 1941.

Ida Sabo (mađ. Szabó Ida; 1915 - 2016.), učesnica Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politička radnica SFRJ, SR Srbije i SAP Vojvodine i junak socijalističkog rada.

Biografija[uredi | uredi kod]

Jugoslovenskim ženama niko nije poklonio ravnopravnost već su one svojim učešćem u narodnooslobodilačkoj borbi, i to masovnim učešćem – sa oružjem u ruci, izborile.

Rođena je 6. jula 1915. godine u Pečuju.

Kao trinaestogodišnjakinja, postala je tekstilna radnica a zatim je radila u jednoj subotičkoj štampariji. Rano se priključila radničkom i sindikalnom pokretu učestvujući akcijama i štrajkovima Ujedinjenih radničkih sindikalnih saveza Jugoslavije (URSSJ-ovih sindikata). U Savez komunističke omladine Jugoslavije je primljena 1934. Zbog političke aktivnosti morala je da ode iz Subotice. Otišla je u Ljubljanu gde je primljena u KPJ 1939. Obavljala je dužnosti sekretara Okružnog komiteta SKOJ-a za Ljubljanu.

»Za njen život nije nikad bila vezana nikakva afera, nije stekla materijalno bogatstvo, živi od svoje penzije. Doživela je da vidi rušenje sveta koji je gradila, povampirenje fašizma i sigurno nebrojeno mnogo svojih i tuđih, životnih nepravdi.«[1]

Ljiljana Jokić Kaspar o Idi Sabo

Pripada grupi komunista koji su organizovali ustanak u Jugoslaviji 1941. godine i Narodnooslobodilačku borbu. Uhapšena je 1942. ali je ubrzo puštena iz zatvora. Priključila se slovenačkim partizanima, gde je do završetka rata obavljala odgovorne partijske zadatke: članica i sekretar Okružnog komiteta SKOJ-a za Ljubljanu, članica Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Sloveniju, članica Okružnog komiteta KPJ za više okruga, a zatim i u Glavnom štabu Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Slovenije.

Posle oslobođenja, obavljala je odgovorne političke dužnosti u partijskim, sindikalnim i državnim organima, prvo u Sloveniji a zatim u Vojvodini, Srbiji i Jugoslaviji. Birana je za poslanicu republičke i savezne skupštine, poslanicu Skupštine Autonomne Pokrajine Vojvodine, gde je u periodu 19631967. obavljala dužnost potpredsednice. Birana je za potpredsednicu Pokrajinskog odbora AFŽ-a Vojvodine (1946). Obavljala je i druge odgovorne dužnosti u Savezu udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata i Socijalističkom savezu radnog naroda Jugoslavije. Bila je članica Predsedništva SFRJ, Predsedništva Srbije i Saveta federacije.

Dunja Popović, unuka Ide Sabo, opisala je pojedine segmente njenog života kroz pripovetke "Subotički rekvijem" i "Sudija prekog suda" u knjizi "Taoci straha" (izdanje Nova Poetika, 2020.). Idino ime zamenjeno je, tom prilikom, fiktivnim imenom Erika Ferenc.

Odlikovanja[uredi | uredi kod]

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su Orden junaka socijalističkog rada, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom i dr.

Literatura[uredi | uredi kod]

Partizanska spomenica 1941. Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi.
  • Jugoslovenski savremenici - Ko je ko u Jugoslaviji. Hronometar, Beograd 1970. godina.

Izvori[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]