Ibrahim-paša Pargalija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ibrahim-paša Pargalija
Biografski podaci
Datum rođenja 27. jun 1493.
Datum smrti 15. mart 1536.
Vojna karijera
Važnije bitke Osvajanje Beograda (1521)
Mohačka bitka 1526.
Opsada Beča 1529. godine

Ibrahim-paša Pargalija (tur. Pargalı İbrahim Paşa; 27. jun 1493. Parga15. mart 1536, Carigrad) je bio veliki vezir Osmanskog carstva u vreme sultana Sulejmana Veličanstvenog.

Bio je poznat i kao Frenk Ibrahim-paša (Frenk-Zapadnjak, zbog toga što je imao zapadne manire), Damat Ibrahim-paša (Damat-zet, bio je oženjen sultanovom sestrom), Makbul Ibrahim-paša (Makbul-Omiljen), koje je kasnije promenjeno u Maktul Ibrahim-paša (Maktul-Pogubljen), nakon što je pogubljen u Topkapi palati. Rođen je kao pravoslavni Grk u Pargi. Bio je veliki prijatelj sultana Sulejmana. U početku je bio sokolar, nakon toga upravnik dvora, i na kraju veliki vezir.

Sumnja se da je pogubljen po naređenju Sulejmanove žene Hurem.

Rani život[uredi | uredi kod]

Ibrahim je rođen 1493. u gradu Pargi na obali Jonskog mora kao sin grčkog ribara. Iz rodnog mesta je dankom u krvi odveden u Manisu gde ga je na pijaci roblja kupila neka bogata udovica. U njenoj službi Ibrahim je stekao široko obrazovanje. Upoznao se sa delima velikih grčkih filozofa, arapskih matematičara i astrologa i naučio strane jezike (pored grčkog i turskog govorio je i persijski, albanski, venecijanski jezik i najprošireniji jezik Južnih Slavena. Pored toga Ibrahim je svirao violinu, zadivljujući svakoga ko bi ga čuo.

Uspon[uredi | uredi kod]

Ibrahimov uspon počinje njegovim poznanstvom sa budućim sultanom Sulejmanom koji je kao prestolonaslednik upravljao Manisom. Prema legendi, dok je šetao ulicama Manise, Sulejman je zapazio mladog roba koji je svirao violinu i uzeo ga u svoju službu. Tako je Ibrahim prvo obavljao funkciju glavnog sokolara na dvoru u Manisi, a po smrti sultana Selima Ibrahim polazi sa Sulejmanom u Istanbul. Tu je 1523. Ibrahim postavljen na visoki položaj upravnika dvora i nadzornika sultanovih odaja (tur. has oda baša). Istakao se prilikom osvajanja Beograda 1521. i zauzimanja Rodosa 1522/3. Posle ovih pobeda, godine 1523. sultan Sulejman odlučuje da „penzioniše“ starog Piri Mehmed-pašu, na mesto velikog vezira postavlja Ibrahima i daje mu zvanje beglerbega Rumelije. Iste godine Ibrahim se ženi Hatidže-sultanijom, sestrom sultana Sulejmana, čime je učvrstio svoj položaj u državi i na dvoru. Pred veliki pohod na Beč Sulejman je imenovao Ibrahima za vrhovnog komandanta turske vojske (seraskera).

I na diplomatskom polju Ibrahim-paša je imao znatnih uspeha. Koristeći razne taktike, napravio je povoljne sporazume sa zapadnim vladarima. Bio je u dobrim odnosima sa Mlecima, koji su ga nazivali Ibrahim Veličanstveni. Uspeo je 1533. da ubedi Karla da vrati Turcima Mađarsku kao vazalnu državu. Sa francuskim kraljem Fransoa Prvim je 1535. postigao sporazum kojim su Francuskoj date trgovinske povlastice povlastice u zamenu za francusku pomoć u ratu sa Karlom V. Posledice ovog sporazuma jesu zajedničke tursko-francuske pomorske akcije u Sredozemlju i zimovanje turske flote u Tulonu.

Palata Ibrahim-paše, danas Muzej turske i islamske uetnosti

Pad[uredi | uredi kod]

Padu voljenog Sulejmanovog velikog vezira najviše su doprineli sukobi sa sultanijom Hurem i prevelike lične ambicije. Sa sultanijom Hurem je bio u dugogodišnjim lošim odnosima. Razlog njihovog sukoba je bio taj što je Ibrahim podržavao najstarijeg sultanovog sina Mustafu (koji je bio sin Sulejmanove prve žene Mahidevran) a Hurem je videla nekog od svojih sinova kao budućeg sultana. Sulejmanu se zamerio tokom rata sa Safavidima, gospodarima Persije. To je bio prvi Sulejmanov pohod na istok, 1533. sultan je opet imenovao Ibrahima za seraskera (vrhovnog zapovednika vosjke). Posle toga su se javile glasine da je Ibrahim-paša pripremao zaveru protiv sultana. Sultan je došao na ratište 1534. gde je sa Ibrahimom zauzeo Bagdad. Do sultana je dospelo pismo pisano Ibrahimovom rukom u kojem se potpisao kao serasker-sultan. Svestan velikih ambicija svog velikog vezira Sulejman je (možda i na nagovor Hurem-sultanije) naredio da se Ibrahim-paša pogubi. Pošto se prethodno zakleo Ibrahimu da nikad neće stradati od njegove ruke, Sulejman je prvo morao da obezbedi fetvu tj. da izgradi džamiju da bi se iskupio zbog prekršene zakletve. Prema pisanju Sulejmanovih biografa on je najavio fetvu sedam dana pre Ibrahimovog pogubljenja i tih sedam dana je nasamo večerao s njim dajući mu tako priliku da pobegne ili čak da ubije sultana. Iako njegova pisma svedoče da je znao šta ga čeka, Ibrahim-paša nije pokušao da se spase ostajući pokoran svom sultanu do kraja. Nađen je zadavljen u Sulejmanovim odajama 14. marta 1536, sahranjen je bez ikakvog obeležja u dvorištu jedne tekije u Galati.

U popularnoj kulturi[uredi | uredi kod]

Lik Ibrahim-paše se pojavljuje u turskoj TV seriji „Sulejman Veličanstveni” (tur. Muhteşem yüzyıl) i tumači ga glumac Okan Jalabik.

Povezano[uredi | uredi kod]

Prethodnik:
Piri Mehmed paša
35. Veliki vezir Osmanskog Carstva
27. jun 152314. mart 1536.
Nasljednik:
Ajas Mehmed paša