Humanistički naturalizam

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Serija članaka na temu
Ireligija
"αθεοι" (atheoi), grčki izraz za "bezbožnike", pojavljuje se u Poslanici Efežanima zapisanoj na papirusu iz trećeg stoljeća poznatom kao "papirus 46"
Ireligija
sekularni humanizam  sekularizam  sekularnost
slobodoumlje 
postteizam  neteizam
antiklerikalizam 
antireligija
kritika religije 
parodija religije
Ateizam
demografija  povijest  državni  novi
implicitni i eksplicitni 
pozitivni i negativni
kritika 
diskriminacija  postojanje Boga
antiteizam 
ateizam i religija
Agnosticizam
jaki  slabi  agnostički ateizam
agnostički teizam 
apateizam  ignosticizam
Naturalizam
humanistički  metafizički
metodološki 
religijski
Ličnosti
ateisti  agnostici  humanisti
panteisti 
deisti
Organizacije
Međunarodna ateistička alijansa
Skup razuma  Svjetski panteistički pokret
Zaklada za slobodu od religije
Kategorija: Ireligija
v  r  u

Humanistički naturalizam ogranak je filozofskog naturalizma po kojem ljudska bića mogu najbolje kontrolirati i razumjeti svijet uporabom znanstvene metode. U njemu se ne traga za konceptima duhovnosti, intuicije i metafizike jer su oni nefalsifikabilni i stoga ne mogu nikad napredovati više od osobnog mišljenja. Između prirode i onoga što leži "izvan" prirode ili "nad" njome nije povučena granica; sve se smatra rezultatom objašnjivih procesa unutar prirode, a ništa ne leži izvan nje.[1]

Vjeruje se da su sva živa bića zamršeni produžeci prirode i stoga zaslužuju određen stupanj uzajamna poštovanja od ljudskih bića. Naturalisti prihvaćaju potrebu za adaptacijom na trenutačnu mijenu, no možda jest, i to da se život mora hraniti nad životom radi opstanka. No oni jednako tako priznaju potrebu za pravednom razmjenom resursa među svim vrstama.

Industrija i tehnologija ponekad se smatraju neprijateljima naturalizma, no to ne mora biti uvijek slučaj. Za one koji vjeruju u to, misao je da većina ljudske povijesti, društvâ bila su većinom poljoprivrednička i lovačko-sakupljačka i živjela su u relativnoj harmoniji i ravnoteži s prirodom. No s osvitom industrijske revolucije naturalisti smatraju da je ova ravnoteža sve više u opasnosti.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Living Issues in Philosophy (4th ed.; New York: American Book Co., 1963): 215-221.