Hromodomen

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Hromodomen
Struktura polikomb hromodomena.[1]
Identifikatori
Simbol Chromodomain
Pfam PF00385
InterPro IPR000953
SMART SM00298
PROSITE PS50013
SCOP 1pfb
Superfamilija 1pfb
CDD cd00024

Hromodomen (hromatin organizacioni modifikar[2]) je proteinski strukturni domen od oko 40-50 aminokiselinskih ostataka koji se često sreće kod proteina koji učestvuju u remodelovanju i manipulaciji hromatina. Domen je visoko konzerviran kod biljki i životinja, i zastupljen je u velikom broju različitih proteina mnogih genoma. Neki geni koji sadrže hromodomen imaju višestruke alternativno splajsne izoforme, neke od kojih potpuno izostavljaju hromodomen.[3] Kod sisara, proteini koji sadrže hromodomen su odgovorni za aspekte regulacije gena vezane za hromatin remodelovanje i formiranje heterohromatinskih regiona.[4] Proteini koji sadrže hromodomen takođe vezuju metilisane histone[5][6] i javljaju se u kompleksu RNK-indukovanog transkripcionog ućutkivanja.[7]

Vidi još[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]

  1. Min J, Zhang Y, Xu RM (August 2003). „Structural basis for specific binding of Polycomb chromodomain to histone H3 methylated at Lys 27”. Genes Dev. 17 (15): 1823–8. DOI:10.1101/gad.269603. PMC 196225. PMID 12897052. 
  2. S Messmer, A Franke, R Paro (July 1992). „Analysis of the functional role of the Polycomb chromo domain in Drosophila melanogaster.”. Genes Dev. 6 (7): 1241-1254. DOI:10.1101/gad.6.7.1241. PMID 1628830. 
  3. Tajul-Arifin K, Teasdale R, Ravasi T, Humel DA, Group RIKEN GER, Members GSL, Mattick JS. (2003). „Identification and Analysis of Chromodomain-Containing Proteins Encoded in the Mouse Transcriptome”. Genome Res 13 (6B): 1416–1429. DOI:10.1101/gr.1015703. PMC 403676. PMID 12819141. 
  4. Jones DO, Cowell IG, Singh PB. (2000). „Mammalian chromodomain proteins: their role in genome organisation and expression”. Bioessays 22 (2): 124–37. DOI:10.1002/(SICI)1521-1878(200002)22:2<124::AID-BIES4>3.0.CO;2-E. PMID 10655032. 
  5. Nielsen PR, Nietlispach D, Mott HR, Callaghan J, Bannister A, Kouzarides T, Murzin AG, Murzina NV i dr.. (2002). „Structure of the HP1 chromodomain bound to histone H3 methylated at lysine 9”. Nature 416 (6876): 103–7. DOI:10.1038/nature722. PMID 11882902. 
  6. Jacobs SA, Khorasanizadeh S. (2002). „Structure of HP1 chromodomain bound to a lysine 9-methylated histone H3 tail”. Science 295 (5562): 2080–3. DOI:10.1126/science.1069473. PMID 11859155. 
  7. Verdel A, Jia S, Gerber S, Sugiyama T, Gygi S, Grewal S, Moazed D (2004). „RNAi-mediated targeting of heterochromatin by the RITS complex”. Science 303 (5658): 672–6. DOI:10.1126/science.1093686. PMID 14704433. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]