Hrišćanska filozofija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Dio serije članaka na temu

Hrišćanstvo

Christian cross
Kršćanstvo

Isus Hristos
Rođenje · Krštenje · Učenje
Smrt · Uskrsnuće

Osnove
Apostoli · Evanđelje · Crkva

Historija
Rano kršćanstvo · Oci · Sabori
Ikonoklazam · Šizma · Križari
Reformacija · Ekumenizam

Tradicije

Teologija
Stvaranje · Pad · Grijeh · Sud
Spasenje · Carstvo · Hristologija
Trojstvo (Otac, Sin, Sveti duh)

Biblija
Stari zavjet · Novi zavjet
Knjige · Kanon · Apokrifi

Ova kutijica: pogledaj  razgovor  uredi

Hrišćanska filozofija je filozofija koja polazi od hrišćanskih verskih dogmi, odnosno od objavljenih istina vere, kao svojih pretpostavki.[1]

Hrišćanska filozofija se ponaviše bavi pitanjima Trojstva (odnosom Oca, Sina i Duha), čovekovim odnosom s Bogom, odnosom vere i uma, problemima slobode volje, greha, kazne, predodređenja, milosti, iskupljenja, spasenja i zagrobnog života.

Razvoj[uredi | uredi kod]

Filozofija i hrišćanstvo, od najranijeg perioda u kome su se mogli susresti, stupaju u različite odnose, od odnosa odbijanja, do odnosa preplitanja i uzajamnog priznavanja.

Apologetika[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Hrišćanska apologetika

U počecima hrišćanstva, verovanje u ono što je dato objavom isključuje istraživanje, jer nova vera ne insistira na racionalnoj uverljivosti svojih tvrdnji. Neki, kao Tertulijan (155-220 n. e.), vide odnos vere i filozofije kao sukob:

Šta imaju zajedničkog filosof i hrišćanin, učenik Grčke i učenik neba, trgovac slavom i spasilac duše, delatnik na rečima i delatnik na delu, razoritelj i graditelj, prijatelj i neprijatelj zablude, onaj ko iskrivljuje istinu i onaj ko istinu obnavlja i objavljuje, kradljivac istine i njen čuvar... Nema ničeg zajedničkog između filozofije i teologije. Nema ničeg iznad verovanja što bismo trebali da verujemo.

Tertulijan odbija svaku vezu vere sa znanjem, odnosno religije sa filozofijom. Poznat je po svojim izjavama: "svaki priprosti hrišćanin bliži je bogu od Platona" i "credo quia absurdum" (verujem jer je besmisleno). On i drugi hrišćanski apologeti brane izvorno versko osećanje i pretpostavljaju ga svakoj naučnoj i filozofskoj spoznaji.

Gnostici su prvi hrišćani koji pokušavaju znanjem doći do istine vere. No vremenom, usled odupiranja jeresi i filozofskoj kritici, javljaju se hrišćanski apologeti, koji su filozofski pisali u odbranu hrišćanstva. Vremenom, kako je hrišćanstvo postajalo vladajuća religija na prostorima Rimskog carstva, dolazi do helenizacije hrišćanstva, što se ponajviše odrazilo nadovezivanjem hrišćanske filozofije na Platona i neoplatonizam. Filozofija i teologija se shvataju kao odvoje oblasti, koje ne protivreče jedna drugoj, već se nadopunjuju. Filozofija se bavi onim što se zasniva na čulnom iskustvu, a teologija onim čega nema u čulnom iskustvu (natprirodnim). Teologija okreće onim stvarima koje se ne mogu znati, ali se u njih može verovati.

Patristika[uredi | uredi kod]

Glavni članci: Patristika i Crkveni oci

U 4. i 5. veku dolazi do sistemske razrade hrišćanske nauke koja se zove patristika (od lat. patres - oci). Istočni crkveni oci Grigorije Bogoslov (329-390) i Vasilije Veliki (330-378), pozivaju da se oprezno izučavaju antički filozofi, da se od njih prihvati ono što valja, a da se njihove zablude odbace.

529. godine vizantijski car Justinijan I, koji je ujedno bio i pravoslavni teolog, ukida sve filozofske škole u Atini, uključujući i Platonovu Akademiju.

Sholastika[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Sholastika

Na zapadu, Toma Akvinski (1225-1274) stvara teološki sistem u kome sledi Aristotelovu filozofiju, smatrajući ga svojim učiteljem.

Osnovne teme[uredi | uredi kod]

U odnosu na antičku filozofiju, hrišćanska filozofija donosi brojne promene. Razlika u poimanju vremena dolazi do izražaja kod Avgustina (354-430 n. e.). Dok su Grci smatrali da se svet obnavlja u ciklusima sličnim smeni godišnjih doba, hrišćani očekuju nastupanje Carstva nebeskog, shvatajući istorijski proces linearno. Takođe, Grci su smatrali da ništa ne može nastati ni iz čega, dok su hrišćani tvrdili da Bog stvara svet ex nihilo (iz ničega).[2]

Predstavnici[uredi | uredi kod]

Značajni predstavnici hrišćanske filozofije su:

Povezano[uredi | uredi kod]

Napomene[uredi | uredi kod]

  1. Neki spore i sam termin hrišćanska filozofija jer se u antici smatralo osnovom filozofske slobode raspravljati o svim učenjima.
  2. „Osnovna pitanja srednjevekovne filozofije”. Arhivirano iz originala na datum 2008-10-15. Pristupljeno 2010-12-08.