Hrisip

Izvor: Wikipedia
Hrisip iz Solija
Antička filozofija
Zapadna filozofija

Djelomična mramorna bista Hrisipa, rimska kopija helenističkog originala, Louvre
Rođenje cca. 280. pne.
Soli
Smrt c. 207. pne.
Atena
Filozofija
Škola/Tradicija Stoicizam
Glavni interesi Logika, fizika, etika
Znamenite ideje
formulacija stoicizma u sistem
Inspiracija

Hrisip iz Solija (cca. 280–cca. 207. pne.) (Χρύσιππος ὁ Σολεύς, Chrysippos ho Soleus) bio je grčki stoički filozof. Bio je učenik Kleanta, koga je oko godine 230. pne. naslijedio kao treći po redu vođa stoičke škole. Bio je poznat kao izuzetno plodan pisac, te je u svojim radovima proširio temelje teorije Zenona iz Kitijuma, osnivača škole. Zbog toga se smatra Drugim ocem stoicizma, i jednim od najzaslužnijih za to da je upravo stoicizam nekoliko vijekova bio među najuticajnijim filozofskim pokretima grčko-rimskog svijeta.

Napomene[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  • Émile Bréhier, Chrysippe et l'ancien stoicisme (Paris, 1951).
  • Diogenes Laertius, Lives and Opinions of Eminent Philosophers (New York, 1925).
  • Dufour, Richard - Oeuvre philosophique / Chrysippe ; textes traduits et commentés par Richard Dufour Paris : Les Belles Lettres, (2004), 2 volumes (logic and physics).
  • P. Edwards (ed), Stoicism, The Encyclopedia of Philosophy, vol. 8 (MacMillan, Inc, 1967) 19-22.
  • J. B. Gould, The philosophy of Chrysippus (Albany, NY, 1970).
  • D. E. Hahm, Chrysippus' solution to the Democritean dilemma of the cone, Isis 63 (217) (1972), 205-220.
  • T. L. Heath, A History of Greek Mathematics, Vol 1: From Thales to Euclid. (Oxford, 1921).
  • H. A. Ide, Chrysippus's response to Diodorus's master argument, Hist. Philos. Logic 13 (2) (1992), 133-148.
  • David Sedley, Chrysippus. In: E. Craig (ed.), Routledge Encyclopedia of Philosophy, vol. 2 (London-New York, 1998), 346-347.
  • J. O. Urmson, Jonathan Rée, "Chrysippus" entry in The Concise Encyclopedia of Western Philosophy, 2005, pages 73–74 of 398 pages, ISBN 0-415-32923-X, Google Books: Books-Google-ConEWP.

Eksterni linkovi[uredi - уреди]