Homo gautengensis

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Homo gautengensis
Status zaštite

Status zaštite: Izumrli ({{{kada}}}) (IUCN 3.1)

Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Primates
Porodica: Hominidae
Potporodica: Homininae
Tribus: Hominini
Podtribus: Hominina
Rod: Homo
Vrsta: H. gautengensis
Dvojni naziv
Homo gautengensis
Curnoe, 2010

Homo gautengensis je vrsta hominina, čije je postojanje predložio antropolog Darren Curnoe 2010. godine. Toj vrsti pripadaju južnoafrički fosili, koji su se prije priključivali vrstama Homo habilis, Homo ergaster i u nekim slučajevima Australopithecusu, a prema Curnoeu je prva vrsta roda Homo.[1]

Otkriće i analiza[uredi | uredi kod]

Antropolog Dr. Darren Curnoe analizom nepotpune lubanje (maj 2010) pronađene decenijama ranije u južnoafričkim pećinama Sterkfontein u Gautengu, blizu Johannesburga, identificirao je vrstu kojoj je ona pripadala kao Homo gautengensis. Lee Berger i suradnici smatrali su je nevažećim taksonom, zato što je u suprotnosti sa njihovom interpretacijom vrste "Australopithecus sediba". Prve ostatke te vrste otkrili su Broom i Robinson tokom 1930-ih, a najpotpunija lubanja (holotip Stw 53) pronađena je 1977. i smatralo se da pripada vrsti “Homo habilis”.[2] Tipični primjerak je u nekim publikacijama označen kao sinonim za “A. africanus”, ali je u većini analiza zaključeno da pripada rodu "Homo", a neki su i predložili da je ona primjerak nove vrste prije Curnoeovog opisa.

Geohronologija[uredi | uredi kod]

Identifikacija vrste H. gautengensis zasniva se na nepotpunim lubanjama, nekoliko čeljusti, zubima i drugim kostima pronađenim u različito vrijeme i na različitim nalazištima u pećinama na prostoru was based on partial skulls, several jaws, teeth and other bones found at various times and cave sites in the Kolijevke čovječanstva. Najstariji primjerci su oni iz Člana 1 u Swartkransu i stari su između 1,9 i 1,8 miliona godina.[3] Tipični primjerak StW 53 iz Sterkfonteina star je između 1,8 i 1,5 miliona godina.[4] Primjerak iz pećine Gondolin star je otprilike 1,8 miliona godina.[5][6] Ostali primjerci iz Člana 5 u Sterkfonteinu stari su između 1,4 i 1,1 miliona godina, a najmlađi primjerci iz Člana 3 u Swartkransu potiču iz perioda prije između 1,0 i 0,6 miliona godina.[7]

Opis[uredi | uredi kod]

Prema Curnoeu, Homo gautengensis je imao velike zube prilagođene griženju biljnih tvari.[8] Bio je "malenog mozga" i "velikih zuba", te "vjerovatno specijaliziran za konzumiranje više povrća nego Homo erectus, Homo sapiens, pa vjerovatno i Homo habilis." Čini se da je stvarao i koristio kamene alate i možda je čak znao praviti vatru, budući da postoje ostaci izgorjelih kostiju životinja u blizini ostataka H. gautengensis.

Curnoe vjeruje da je H. gautengensis bio samo nešto viši od 0,91 m i da je težio oko 50 kg. Hodao je na dvije noge na tlu, "ali je vjerovatno provodio znatan dio vremena na drveću, gdje se možda i hranio, spavao, te bježao od grabežljivaca," smatra Curnoe.

Istraživači vjeruju da nije posjedovao vještinu govora niti je imao vlastiti jezik. S obzirom na anatomiju i geološku starost, naučnici smatraju da je bio blizak srodnik vrste Homo sapiens, ali ne nužno i direktan predak.

Implikacije[uredi | uredi kod]

Otkriće nove izumrle vrste primata, Australopithecus sediba, objavljeno je ranije tokom 2010. godine. Prema Curnoeu, A. sediba se čini "mnogo primitivnijim nego H. gautengensis, a živio je u isto vrijeme i na istom mjestu kao i on," pa stoga "Homo gautengensis čini vrstu Australopithecus sediba još manje vjerovatnim pretkom ljudi.

Jedan uzrok naglog porasta u broju otkrića vrsta roda Homo su poboljšane metode analiziranja, koje se često zasnivaju na prethodnim otkrićima, radu sa DNK i boljem razumijevanju mjesta na kojima bi se takvih ostaci mogli nalaziti.[8]

Curnoe umjesto toga predlaže da je Australopithecus garhi, pronađen u Etiopiji i starosti oko 2,5 miliona godina, bolje objašnjenje za najranijeg direktnog pretka u evolutivnoj liniji ljudi, a koji ne pripada rodu Homo.

Kosti čak i starije nego one vrste Homo gautengensis još uvijek se tek trebaju analizirati i klasificirati. Prema Colinu Grovesu "Tu je bio veliki broj osobenih, možda kratkovječnih, vrsta protoljudi, koje su živjele i u istočnoj i u južnoj Africi u periodu prije između 2 i 1 milion godina."[8]

Vidjeti i[uredi | uredi kod]

  • Australopithecus sediba, srodnik koji je u isto vrijeme bio prisutan u njegovom staništu, također identifirican 2010. godine
  • Denisovani, još jedni čovjekovi srodnici, vrsta identificirana 2010. godine
  • Paranthropus - rod sa paralelnom evolucijom

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Curnoe, D. 2010, "A review of early Homo in southern Africa focusing on cranial, mandibular and dental remains, with the description of a new species (Homo gautengensis sp. nov.)." HOMO - Journal of Comparative Human Biology, vol.61 pp.151–177.
  2. „"Reappraisal of the taxonomic status of the cranium StW 53 from the Plio/Pleistocene of Sterkfontein, in South Africa"”. Arhivirano iz originala na datum 2020-03-22. Pristupljeno 2014-04-17. 
  3. Pickering et al. 2011, "Contemporary flowstone development links early hominin bearing cave deposits in South Africa" Earth and Planetary Science Letters 306 (1-2) , pp. 23-32.
  4. Herries & Shaw. 2011, "Palaeomagnetic analysis of the Sterkfontein palaeocave deposits: Implications for the age of the hominin fossils and stone tool industries" Journal of Human Evolution 60 (5) , pp. 523-539
  5. Adams et al., 2007. "Taphonomy of a South African cave: geological and hydrological influences on the GD 1 fossil assemblage at Gondolin, a Plio-Pleistocene paleocave system in the Northwest Province, South Africa" Quaternary Science Reviews 26 (19-21) , pp. 2526-2543
  6. Herries et al., 2006. "Speleology and magnetobiostratigraphic chronology of the GD 2 locality of the Gondolin hominin-bearing paleocave deposits, North West Province, South Africa" Journal of Human Evolution 51 (6) , pp. 617-631
  7. Herries et al., 2009. "A multi-disciplinary seriation of early Homo and Paranthropus bearing palaeocaves in southern Africa" Quaternary International 202 (1-2) , pp. 14-28
  8. 8,0 8,1 8,2 „"Get Ready for More Proto-Humans"”. Arhivirano iz originala na datum 2013-01-01. Pristupljeno 2014-04-17.