Hollywood (roman Charlesa Bukowskog)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Hollywood
HollywoodNovel.jpg
Korice romana
Autor(i) Charles Bukowski
Originalni naslov Hollywood
Prevodilac Predrag Raos
Država Flag of the United States.svg Sjedinjene Američke Države
Jezik engleski
Žanr(ovi) biografija, komedija, satira
Izdavač Flag of the United States.svg Black Sparow Press
Flag of Croatia.svg Graphis
Datum izdanja 1989.
Vrsta medija tvrde i meke korice
Stranica 194
ISBN 9536647605

Hollywood je američki biografsko-satirični roman kojeg je 1989. napisao Charles Bukowski. Radnja se zasniva na Bukowskinom sopstvenom iskustvu u Hollywoodu kada je 1986. napisao svoj prvi i posljednji scenarij za film Barfly, ali je isti naišao na gomilu problema jer nitko nije htio producirati film o pijancu koji se mota po šankovima pošto su ga smatrali nekomercijalnim. Bukowski je ponovno koristio svoj alter ego - Hank Henry Chinaski - te je roman posvetio prijatelju i redatelju Barbetu Schroederu, koji je uložio goleme napore i žrtve samo kako bi snimio film po njegovom scenariju.[1] Schroeder se u radnji zove Jon Pinochet.

Radnja[uredi - уреди | uredi izvor]

Sredinom 1980-ih, 65-godišnji pisac Hank Chinaski i njegova supruga Sarah su po prvi put stigli u Hollywood jer ga je njegov prijatelj, francuski redatelj Jon Pinchot, nagovorio da napiše po prvi put scenarij za film. Na raznim zabavama je sreo razne filmske zvijezde i redatelje, kao što su nepodnošljivi Tab Jones, ludi Wenner Zergog i brbljavi Jon-Luc Modard koji je "izigravao genija".

Wikiquote „Možda je to i bio. Nisam se želio zbog toga gristi. Ali znam da su mi kroz čitavu školu narvavali nekakve genije: Shakespearea, Tolstoja, Ibsenaa G.B. Shawa, Čehova i sve te dosadnjake. I još gore, Marka Twaina, Hawthornea, sestre Bronte, Dreisera, Sinclara Lewisa, sve bi to samo spustili na tebe kao betonski blok, a ti si samo želio pobjeći, bili su kao mučni i glupi roditelji koji ti nameću pravila i regule od kojih bi i mrtvac pobjegao.“
()

Chinaski je od Pinchota zatražio predujam te u svojoj sobi počeo pisati scenarij o pijancu, Henryju Chinaskom, koji samo obdan i obnoć sjedi za šankom, tj. biografsku priču o sebi u mlađim danima. Naslov je bio Ples Jima Beama. Po preporuci Michaela Huntingtona, službenog fotografa, Chinaski je dobio poreznog savjetnika Vina Marbada koji ga je počeo gnjaviti preporukama o uštedi novca.

Wikiquote „Znate, u Americi, ako ne trošite novac, oni vam ga uzmu. Zato dignite kredit na kuću. Otplata se hipoteke odbija od poreza“
()

Iako je cijeli život proveo po stanovima, Chinaski je tako po prvi put krenuo u potragu za kućom. U jednom kalifornijskom gradiću je ušao u jedan šank i tamo naišao na hrpu obožavatelja, redom pijanaca, ali je ipak diskretno odlučio da napusti prostoriju. Sarah ga je čak upitala: "I to su dakle tvoji čitatelji? Da li te čita itko pametan?" Lila, jedna predstavnica za prodaju nekretnina, im je pokazala užasnu kuću te su stoga i od tamo pobjegli. Pinchot mu se javio da mu buldožeri žele srušiti kuću i sagraditi hotel, te ga je Chinaski pozvao da živi u njegovom stanu. Međutim, i to se ubrzo pokazalo kao loša opcija jer je stalno imao dojam da Pinchot prisluškuje zvuk pisaćeg stroja iz druge sobe, zbog čega se nije umeo koncentrisati. Pinchot i njegov prijatelj François su tako našli stan u nekom crnačkom getu. Pinchot je tako vjerovao u Chinaskin budući scenario da je još prije godinu dana otišao u Rusiju jer je pokušao zavesti jednu staru ženu koja navodno ima 80 miliona $ na švajcarskom računu, a od kojeg bi mogao financirati film, ali se ispostavilo da je zabunom naišao na njenu siromašnu imenjakinju i prezimenjakinju u nekom drugom gradu. Chinaski je promatrao kako su mnogi slavni i bogati zapravo "glupi govnari".

Wikiquote „Loš ukus stvara mnogo više milijunaša od dobrog.“
()

Kada je napokon završio sa scenarijem, Pinchot ga je poštom poslao producentima, agentima, glumcima, ali ga nitko nije htio uzeti. Glavni je prigovor bio da takav film ne bi imao publike. Scenarij je na kraju pročitao slavni glumac Tom Pell, kojemu se svidjelo, ali je htio da ga režirao Mack Austin, a njega pak Pinchot nije trpio. Iako je Chinaski htio Pella u ulozi, na kraju je odbio ponudu jer je htio biti pošten prema Pinchotu koji je uložio toliko truda u njegov scenario. Ipak, time se pokrenuo publicitet te je priču pročitao glumac Jack Bledsoe koji doista sliči na Chinaskog. Nakon njega, uskočila je i slavna glumica Francine Bowers, i Firepower Productions, na čijem su čelu producenti Harry Friedman i Nate Fischman. Naravno, Chinaski i Sarah su stoga bili na proslavi Friedmanova rođendana, ali su ubrzo saznali kakav je to škrt čovjek: snimanje se obustavilo zbog nedostatka novca. Pinchot se tako kradomice ušulja u Firepower i razgovarao sa Friedmanom te postigao dogovor da nađe novog producenta za film uz samo jedan uslov - da se Firepoweru isplate troškovi za pretprodukciju. Međutim, kada je Pinchot doista našao novog financijera, Firepower je odjednom tražio dodatnih 750.000 $ za oslobađanje prava na film. Pinchot je na to kupio motornu pilu, otišao u njihov ured i zaprijetio si odsjeći prst ako Firepower odmah ne oslobodi prava na film, te je Friedman popustio. Međutim, novi financijer je svejedno htio prodati Ples Jima Beama njima iza leđa. Novi problem se pojavio kada je neki advokat tvrdio da redatelj Blackford ima autorska prava na lik Henryja Chinaskog jer je prije desetljeća kupio prava na jednu drugu Chinaskinu priču za 2.000$, Službenik otpreme, ali ju nikada nije pretvorio u film. Nakon Chinaskina telefonskog razgovora, Blackford je razriješio stvar a Firepower se opet vratio u igru kao producent filma. Snimanje je tako napokon počelo, uz prepravke jer je Francine htjela scenu u kojoj pokazuje noge a Jack scenu u kojoj razgovara u zrcalu. Međutim, nakon par tjedana opet se obustavilo snimanje jer Firepower nije više imao novca. Ipak, nakon što je prodao neke nekretnine, postao je opet kreditno sposoban te se nastavilo snimanje. Nakon mnogo muka, film je napokon snimljen i pušten u kino distribuciju. Zarada nije bila osobita, ali je Chinaski odlučio o nezgodama napisati roman, Hollywood.

Stvarne ličnosti romana[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Haskell, Molly (11. juni 1989). "So Much Genius! So Little Money!". New York Times. http://www.nytimes.com/books/99/12/26/specials/bukowski-hollywood.html. pristupljeno 23. juni 2013. 

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]