Hlor monoksid

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Hlor monoksid
Chlorosyl.svg
Chlorine-monoxide-3D-SF.png
Identifikacija
CAS registarski broj 12301-79-0 YesY
PubChem[1][2] 166686
ChemSpider[3] 145843 YesY
ChEBI 29314
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula ClO
Molarna masa 51.45 g mol−1



Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Hlor monoksid ili klor monoksid je kemijski radikal sa formulom ClO. Igra važnu ulogu u procesu oštećenja ozonskog omotača. U stratosferi, atomi klora reagiraju sa molekulama ozona kako bi stvorili klor-monoksid i kisik.

Cl· + O3 → ClO· + O2

Ova reakcija izaziva oštećenje ozonskog omnotača.[4] Ova reakcija se može nastaviti i ClO· radikali mogu nastaviti reagirati ovako:

ClO· + O· → Cl· + O2

regenerirajući klor radikal. Tako se opća reakcija za raspad ozona katalitira preko klora, jer klor na kraju ostaje nepromijenjen. Opća reakcija je:

O· + O3 → + 2O2

Ovo je predstavaljalo značajan učinak korištenja CFC-a na gornju stratosferu. Nereaktivna priropda CFC-a dozvoljava da proe u strastforeu gdje prolazi kroz foto-disocijaciju gdje se stvaraju Cl radikali. Oni potom stvaraju klor monoksid, i ovaj ciklu se može nastaviti dok radikali reagiraju i stvore diklor dioksid, završavajući radikalsku reakciju. S obzirom da je koncentracija CFC-a u atmosferi vrlo niska, vjerojatnost završavanja reakcije je vrlo niska, što znači da se svaki radikal može razbiti nekoliko tisuća molekula ozona.

Osobine[uredi - уреди | uredi izvor]

Osobina Vrednost
Broj akceptora vodonika 1
Broj donora vodonika 0
Broj rotacionih veza 0
Particioni koeficijent[5] (ALogP) 0,5
Rastvorljivost[6] (logS, log(mol/L)) 0,6
Polarna površina[7] (PSA, Å2) 19,9

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). "PubChem as a public resource for drug discovery.". Drug Discov Today 15 (23-24): 1052–7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). "Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities". Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217–241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). "Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining". J Cheminform 2 (1): 3. PMID 20331846. doi:10.1186/1758-2946-2-3.  edit
  4. Egon Wiberg; Nils Wiberg; Arnold Frederick Holleman (2001). Inorganic chemistry. Academic Press. str. 462. ISBN 0-12-352651-5. 
  5. Ghose, A.K., Viswanadhan V.N., and Wendoloski, J.J. (1998). "Prediction of Hydrophobic (Lipophilic) Properties of Small Organic Molecules Using Fragment Methods: An Analysis of AlogP and CLogP Methods". J. Phys. Chem. A 102: 3762–3772. doi:10.1021/jp980230o. 
  6. Tetko IV, Tanchuk VY, Kasheva TN, Villa AE. (2001). "Estimation of Aqueous Solubility of Chemical Compounds Using E-State Indices". Chem Inf. Comput. Sci. 41: 1488–1493. PMID 11749573. doi:10.1021/ci000392t. 
  7. Ertl P., Rohde B., Selzer P. (2000). "Fast calculation of molecular polar surface area as a sum of fragment based contributions and its application to the prediction of drug transport properties". J. Med. Chem. 43: 3714–3717. PMID 11020286. doi:10.1021/jm000942e. 

Spoljašnje veze[uredi - уреди | uredi izvor]