Hirurška anastomoza

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Hirurška anastomoza je operacijom (hirurškim zahvatom), nastao spoj koji ima za cilj da izvrši spajanje između dva cevolika ili vrećasta organa, bilo da su to krvni sudovi, jednjak, želudac, žučni putevi, creva, mokraćovod itd.[1] Svrha takvih intervencija je poboljšanje snabdevanja krvlju ili odvođenje sadržaja iz određenih organa i tkiva u nekim vaskularnim, crevnim ili urinarnim bolestima. U digestivnom ili urinarnom traktu anastomoza vrši premošćavanje (zaobilaskom) hirurški odstranjenog dela, stvarajući prohodnost cevastom organu za nesmetan prolaz njegov sadržaj (hrane ili mokraće) posle resekcije (isecanja) njegovog obolelog dela.[2]

Indikacije za hiruršku anastomozu[uredi | uredi kod]

Indikacije za hiruršku anastomozu mogu biti:

  • Zaobilaženje neuklonjenih prepreka koje ograničavaju prohodnost šupljih organa (suženja-stenoze ili mehanički pritisak tumoroznih masa)
  • Namerno prolazno ili trajno stavljanje nekog bolesnog organa u stanje mirovanja dok se ne stvore povoljnije prilike za kasnijiji radikalni zahvat
  • Ponovno uspostavljanje kontinuiteta između operativno presečenih organa.

Način izvođenja hirurške anastomoze[uredi | uredi kod]

Prema načinu izvođenja [1] hirurška anastomoza može biti:

1. Termoterminalna (završno-završna anastomoza) – u kojoj se kraj jednog organa (njegovog preseka) spaja se sa krajem (presekom) drugog organa.

2. Terminolaterlna (završno-bočna anastomoza) - u kojoj se kraj jednog ušiva sa bočne strane drugog organa.

3. Laterolateralna (bočno-bočna anastomoza) - u kojoj se bočno (sa strane) vrši prišivanje i spajanje dva organa, koje se može obaviti jednim od sledećih oblika anastomoze;

  • izoperistaltička (jednosmerna anstomoza) – nako koje se sadržaj kroz anastomozirane organe kreće samo odvođenjem
  • anizoperistaltičnka (suprotnosmerna anastomoza) – nakon koje sadržaj dolazi do anastomoze u dovodnom smeru, a zatim se iz nje kreće dalje u suprotnom (antiperistaltičkom) smeru.

Anastomoza jednjaka[uredi | uredi kod]

Anastomoze jednjaka koje se primenjuju u hirurgiji su:

  • anastomoza kraj sa krajem (terminalno-terminalna), u kojoj se spajanje vrši kolonom (debelim crevom)
  • anastomoza kraj sa stranom (terminalno-bočna), u kojoj se spajanje jednjaka vrši sa tankim crevom ili želucem
  • anastomoza strana sa krajem (bočno-terminalna), najčešće se izvodi kod visokih anastomoza (hipofarinksa-donji deo ždrela)

Anastomoza između creva i želuca[uredi | uredi kod]

Anastomoza između creva[uredi | uredi kod]

Anastomoza žučne kese i žučnih puteva[uredi | uredi kod]

Anastomoza krvnih sudova[uredi | uredi kod]

Značajan napredak u poznavanju osnovnih etiopatogenetskih faktora i patofizioloških procesa odgovornih za nastanak i razvoj ishemijskih bolesti; mozga, srca, pluća, jetre bubrega, udova, uzrokovanih vaskularnihm poremećajima, otvorio je nove horizonte za planiranje i uvođenje različitih terapijskih strategija za zbrinjavanje ovih najsloženijeg poremećaja u humanoj medicini.

U tom kontekstu, nakon sveobuhvatnog sagledavanja etioloških faktora, patogeneze i ključnih poremećaja vezanih za ishemijske bolesti, u određenim strogo selekcionisanih bolesnika sa ovim kliničkim entitetom, svoje mesto u njihovom lečenju je našla i primena hirurških anastomoza u različitim modalitetima.

Poslednjih nekoliko godina svedoci smo povećanog interesovanje za primenu operativnog premošćavanja krvnih sudobva uz primenu prirodnog ili veštačkog materijala. Zahvaljujući anastomozom uspostavljenoj cirkulaciji u ishemijom ugroženom organu protok krvi se lakše obavlja. Tako uspostavljena cirkulacija u većem obimu dovodi krv u predeo oštećenog arteriskog krvnog suda i na taj način oboleo krvni sud i organ koji on ishranjuje spasava od izumiranja.[3][4]

Anastomoza mokraćnog sistema[uredi | uredi kod]

Vidi još[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 Anastomoza In: Šerger A, editor. Medical encyclopedia. Volume I. Zagreb: Jugoslovenski leksikografski zavod; (1970). str. 145−146.
  2. Stulhofer, M. (1992). Kirurgija probavnog sustava. Grafički zavod Hrvatske. Zagreb.
  3. Massimo C, Orazio A, Felice F. Bypass surgery in patients with intracranial stenotic lesions. J Neurosurg 1985; 62:532-38
  4. Jovičić A, Krgović M, Tavčiovski D, Raičević R. Cerebrokardijalni i kardiocerebralni sindromi. JPPTT Srbije, Beograd, 1998.