Morski konjic
| Morski konjic | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Actinopterygii |
| Red: | Gasterosteiformes |
| Porodica: | Syngnathidae |
| Rod: | Hippocampus Rafinesque, 1810. |
Morski konjici (Hippocampus) su stanovnici mora nesvakidašnjeg oblika, izgleda kao šahovska figura. To su ribe iz nadrazreda koštunjača, porodice šiljogubaca (Syngnathidae). Pliva uspravno i može umaknuti svojim neprijateljima tako što će poprimiti boju podvodnog bilja. Morski su konjici ljupki stanovnici toplijih mora, u vodi ravnomjerno lebde, pri čemu ih uspravnima drži leđna peraja. Postoji 54 vrste morskih konjica, od 2,5 cm velike patuljaste vrste do 25 cm velikoga malajskoga morskoga konjica. Najčešće se hrani planktonima. Nalaze se najčešće na morskom dnu.
Životni prostor[uredi | uredi kod]
Morskog konjica nalazimo obično na morskom dnu obraslom morskom travom, u toplim plitkim vodama. Međutim neke vrste više vole blatna i pjeskovita područja, druge opet nalazimo na koraljima, spužvama te na korijenju mangrove. U svakom slučaju nailazimo na morskog konjica u blizini morskih struja, gdje im je osigurana dovoljna količina njihove glavne hrane-planktona. Da ih struje ne bi odnijele, dugim se repom ovijaju oko najbliže biljke. Repovi su posebno prikladni za hvatanje.
Hrana i način prehrane[uredi | uredi kod]
Morski konjici stalno jedu. Hrane se planktonom ili drugim vrlo malim morskim životinjama kao što su ribice. Morski konjici mogu pomicati jedno oko neovisno o drugome tako da mogu pratiti kretanje manjih morskih životinja u svojoj okolini, a da pritom ne odaju svoju nazočnost. Kad utvrde da im je plijen dostupan, hitro ga zgrabe ili ga s udaljenosti od 3 centimetra jednostavno usišu.
Morski konjic odvraća pozornost svojih neprijatelja dugim kožnim nitima te zaštitnom bojom kojom oponaša morske biljke među kojima živi.
Razmnožavanje[uredi | uredi kod]
Nakon dugog i bučnog udvaranja-više dana se pokazuje, često mijenja boju te uvrtanjem glave proizvodi plješčuće šumove-odložit će ženka jajašca u trbušnu vrećicu mužjaka. Mužjak je zatim odgovoran za održavanje mrijesta. Nakon oplodnje jajašca u trbušnoj vrećici ostaju sve dok se ne razviju u ličinke. Za razliku od drugih životinja mužjak proizvodi i posebnu hranidbenu tekućinu za embrije. Na kraju razdoblja sazrijavanja mužjak ispušta mladunce da slobodno plivaju u moru. U tropskim vodama pare se tijekom cijelog ljeta,u hladnijim vodama u proljeće i ljeti. Vrijeme parenja se poklapa s punim mjesecom.
- Inkubacija jajašaca: obično 14 do 28 dana, ovisno o temperaturi vode
- Broj mladunaca: oko 50, ovisno o vrsti
Rasprostranjenost[uredi | uredi kod]
Živi duž obale Indonezije do Australije, atlantske obale Europe, Afrike i Sjeverne Amerike te u Sredozemlju i Jadranskom moru. Neke vrste žive i u vodama na pacifičkoj obali Amerike.
Vrste[uredi | uredi kod]
Trenutno ima 54 poznate vrste morskih konjica: [1]
- Hippocampus abdominalis
- Hippocampus alatus
- Hippocampus algiricus
- Hippocampus angustus
- Hippocampus barbouri
- Hippocampus bargibanti
- Hippocampus biocellatus
- Hippocampus borboniensis
- Hippocampus breviceps
- Hippocampus camelopardalis
- Hippocampus capensis
- Hippocampus colemani
- Hippocampus comes
- Hippocampus coronatus
- Hippocampus curvicuspis
- Hippocampus debelius
- Hippocampus denise
- Hippocampus erectus
- Hippocampus fisheri
- Hippocampus fuscus
- Hippocampus grandiceps
- Hippocampus guttulatus
- Hippocampus hendriki
- Hippocampus hippocampus
- Hippocampus histrix
- Hippocampus ingens
- Hippocampus jayakari
- Hippocampus jugumus
- Hippocampus kelloggi
- Hippocampus kuda
- Hippocampus lichtensteinii
- Hippocampus minotaur
- Hippocampus mohnikei
- Hippocampus montebelloensis
- Hippocampus multispinus
- Hippocampus paradoxus
- Hippocampus patagonicus
- Hippocampus pontohi
- Hippocampus procerus
- Hippocampus pusillus
- Hippocampus queenslandicus
- Hippocampus reidi
- Hippocampus satomiae
- Hippocampus semispinosus
- Hippocampus severnsi
- Hippocampus sindonis
- Hippocampus spinosissimus
- Hippocampus subelongatus
- Hippocampus trimaculatus
- Hippocampus tyro
- Hippocampus waleananus
- Hippocampus whitei
- Hippocampus zebra
- Hippocampus zosterae
Izvori[uredi | uredi kod]
Literatura[uredi | uredi kod]
- Amanda C.J. Vincent and Laila M. Sadler (1995). „Faithful pair bonds in wild seahorse, Hippocampus whitei”. Animal Behaviour 50 (6): 1557–69. DOI:10.1016/0003-3472(95)80011-5.
- Amanda C.J. Vincent (1995). „A role for daily greetings in maintaining seahorse pair bonds”. Animal Behaviour 49: 258–260. DOI:10.1016/0003-3472(95)80178-2.
- Amanda C.J. Vincent (1990). „A seahorse father makes a good mother”. Natural History 12: 34–43.
- Amanda C.J. Vincent and Rosie Woodroffe (1994). „Mothers little helpers: patterns of male care in mammals”. Trends in Ecology and Evolution 9 (8): 294–7. DOI:10.1016/0169-5347(94)90033-7. PMID 21236858.
- John Sparks (1999). Battle of the Sexes: The Natural History of Sex. London: BBC Books. ISBN 0-563-37145-5.
- Sara A. Lourie, Amanda C.J. Vincent and Heather J. Hall (1999). Seahorses: An Identification Guide to the World's Species and their Conversation. London: Project Seahorse.
- Teske P. R., Hamilton H., Matthee C. A. & Barker N. P. (2007). „Signatures of seaway closures and founder dispersal in the phylogeny of a circumglobally distributed seahorse lineage”. BMC Evolutionary Biology 7: 138. DOI:10.1186/1471-2148-7-138. PMC 1978501. PMID 17697373.
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- Vimeo.com, Video of various seahorse species at the Monterey Bay Aquarium
- ARKive—images and movies of the pygmy seahorse (Hippocampus bargibanti) Arhivirano 2007-06-03 na Wayback Machine-u