Himera

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Himera, apulijska posuda iz 4. st. pne.

Himera (grč. Χίμαιρα, Chímaira = koza; hrv. zmijolav) u grčkoj mitologiji pustinjska je neman u Likiji, spada u legendarne zvijeri. U prenesenom značenju - neostvariva zamisao, mašta, tlapnja, san, priviđenje, sablast.

Mitologija[uredi | uredi kod]

Himera je sačinjena od dijelova mnoštva životinja. Tifonov Ehidnin potomak te Kerberova i Hidrina sestra. Opisi variraju ovisno o izvorima, neki tvrde da je imala kozje tijelo, zmijski ili zmajski rep te lavlju glavu, a drugi tvrde da je imala i kozju i lavlju glavu, ali zmijski rep. Uglavnom se smatra ženkom, a svi se izvori slažu da je bljuvala vatru bar iz jedne od glava.

Oni koji bi vidjeli Himeru, završili bi brodolomom ili bi viđenje bilo popraćeno prirodnim katastrofama poput erupcija vulkana. U srednjovjekovnoj kršćanskoj umjetnosti, prikazivana je kao simbol Sotoninih snaga.

Belerofont ubija Himeru, freska u Berlinu

Izvori kažu da je s bratom Ortom imala vezu te da je rodila nemejskog lava i Sfingu.

Belerofont[uredi | uredi kod]

Belerofont je iz nehaja ubio svoga brata te je prognan u Likiju. Tamo je, da bi se iskupio, poslušao zapovijed kralja Jobata koju mu je zapovjedio da ubije čudovišnu Himeru. Atena mu je darovala krilatog konja Pegaza uz čiju je pomoć uspio pobijediti Himeru na gori Helikon. Neki izvori donose da ju je probo kopljem, neki da je namjestio svoje koplje pod njezin vatreni dah koji je otopio olovo koje ju je otrovalo, a neki da je odsjekao jednu od tri njezine glave.

Literatura[uredi | uredi kod]