Specijalni rat
Specijalni rat ili hibridni rat (engl. hybrid warfare) je izraz kojim se opisuju neprijateljske aktivnosti jedne suverene države ili više njih prema drugoj suverenoj državi koje po svojim ciljevima odgovara ratu, ali koje ne uključuju element neposrednog oružanog, odnosno konvencionalnog sukoba, odnosno u kome je direktna akcija zamijenjena širokim rasponom ekonomskih, obavještajnih, propagandnih i sličnih operacija kojima se posredno ciljana država nastoji uništiti ili oslabiti kroz subverziju.
Etimologija[uredi | uredi kod]
Izraz "specijalni rat" se na prostoru bivše Jugoslavije prvi put počeo koristiti u udžbenicima i priručnicima za Općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu kojima su vlasti SFRJ nastojale njene građane "upozoriti" na stvarne ili navodne neprijateljske aktivnosti stranih država. Nakon raspada te države se taj izraz nastavio koristiti u Hrvatskoj u doba vladavine Franje Tuđmana.
Izraz "hibridni rat" je postao popularan u zapadnom svijetu sredinom 2010-ih, prije svega kao opis nekonvencionalnih aktivnosti koje Rusija (i, u manjoj mjeri NR Kina) stvarno ili navodno poduzimaju protiv SAD, EU i drugih vodećih zapadnih država kroz propagandu, ekonomske i medijske manipulacije, odnosno kibernetsko ratovanje, a u kontekstu tzv. Novog hladnog rata.
Podjela[uredi | uredi kod]
Specijalni rat ima nekoliko svojih jasno određenih verzija. One su:
- 1) Psihološki rat koji se koristi i u doba mira i u doba rata kako bi se podigao vlastiti, a snizio neprijateljski moral. Medijski rat među država ili protiv neke države kako bi se dobilo "javno mijenje" na vlastitu stranu je trenutačno najpoznatiji oblik ovog rata,a njegovo najpopularnije oruđe su postala "kršenja ljudska pravaljudskih prava".
- 2) Ekonomski rat u kojem jedna država svojim akcijama nanosi ekonomsku štetu drugoj državi bez objave rata. Primjeri takvog rata su sabotaža iranskih nuklearnih pogona 2010. godine, ekonomska blokada Kube od strane SADa i ciljane sankcije SAD s ciljem rušenja socijalističkog poretka u Jugoslaviji[1]
- 3) Paravojne akcije s ciljem rušenja vlade neke države. Primjer za njih je rat u Nikaragvi protiv sandinističke vlade tijekom osamdesetih godina dvadesetog veka.
- 4) Tajne operacije s kojima se organizira i izvršava državni udar kao onaj u kojemu je ubijen predsjednik Čilea Salvador Allende.
Osim ovih osnovnih grupa specijalnog rata postoje i one kada se za njega koristi edukacijska ili humanitarna pomoć, ali te vrste nisu posebno grupirane u vlastite podgrupe. Primjeri tih oblika su američka direktiva NSDD 54 u kojoj se kao jedan od ciljeva navodi jačanje kulturnog i edukacijskog programa s komunističkim državama kako bi se "ojačalo" prozapadno gledište u njima [2] i odluka USAID da javno sudjeluje u projektu CCO
Vidi još[uredi | uredi kod]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ National Security Decision Directive number 54 from 1982 and NSDD 133 from 1984.
- ↑ „NSDD 54”. Arhivirano iz originala na datum 2006-12-21. Pristupljeno 2011-04-30.
Vanjski link[uredi | uredi kod]
- NSDD 54 Arhivirano 2011-08-08 na Wayback Machine-u