Hiža u Milama
Hiža u Milama je pjesma bosanskohercegovačkog pjesnika Maka Dizdara.
Mile je bilo jedno vrijeme sjedište djeda Crkve bosanske. U njemu je vjerovatno Tvrtko I Kotromanić krunisan za bosanskog kralja. Djedova hiža vrijedila je kao sigurno utočište za sve one koji su progonjeni i u njoj zatražili zaštitu.[1]
U spisima Crkve bosanske hiža može značiti obična kuća ali i samostan. Hiže su vjerojatno bile skromna zdanja u kojima su prebivali i laici, pa se značenje možda donekle zamutilo. Na mnogim mjestima gdje su stajale hiže dade se iz očuvanih imena mjesta zaključiti da je uz njih obično stajala i crkva.[2]
Tekst pjesme[uredi | uredi kod]
Djedovska hiža bi stvorena tu krepost da krepča u srcima ostane
Neka je zato vazda širom otvorena za doste drage i za velikane srčane
Za goste za starce za strojnike i ostale krstjane
Za sve dobre ljude za sve dobre Bošnjane
Za sve vojnike u vojni što vojuje se protiv vojne
I raznih inih stinih i silnih zlica i zala
Za sve one što bježe iz hiže koja im se ožeže
Iz ognjenog kruga zapaljenih lomača što bježe i ispod krvnikovih vješala
Za sve one koji se opekoše jer k suncu dalekom i velikom bez predaha teže
Za sve one koji pravu riječ u pravi čas rekoše
I na krvavoj stazi traženog ishoda za riječ jednu što ruku im jednu odsjekoše
Za riječ da hljeb je hljeb da vino je vino i voda da je voda
Za one kojima su meso živo smudili i ognjenim pečatom obraz žigosali
Oni koji se vazda pozivaju na zakone milosti božje i zakone zakonika
Za one kojima su jezik u grlu iščupali jer riječ zadatu nisu odali
Za one koji su osuđeni da umru na repovima konja između dva konjika
Neka je djedova kuća širom otvorena
Za one koje su najtežom kletvom proklinjali
Sa posvećenih oltara Provanse Lombardije Zare Arkadije i Rasije
U omami tamjana u bornom zboru krstova i mačeva u gorkom koru
Za one koje su tri puta proklinjali jer još ih nisu
Na pragu rođene hiže pred očima žene i djece klali i zaklali
Neka je djedovska kuća uvijek širom otvorena
Za one koji ne mare za starostavne i nove care
Za prave i krive kralje za bane i barone za bojare
Za njihova mnoga blaga za mnoge dukate i zlate dinare za zle te pare
Za ljude što mitnice ne minu al mitničare ne mite nego ih javno ruže i kude
Neka su vrata djedovske hiže širom otvorena
Za one što na ročištu znaju za riječ blagu i čistu ne smo za svoje bliže
Za one što život bez jala žive a život ih vazda bije što život im se samo smije i ruga
Neka je otvorena za neznanog druga za neznanog brata
Za sve one koji u tmici čame koji u tamnici tijela pate
Žudeći da slovo ono bude za sve ljude da se sa slovom zbrate
Neka je djedovska hiža širom otvorena svunoć i vazda
Za onog što davno je pošao i sada po tmuši gazi trudan iz daleka
Al zna da stići će budan negdje tamo gdje neko ga čeka
Neka je djedovska hiža širom otvorena
A ako li kto ta vrata kreposti u sebeljublju svom zatvori
Neka se hiža djedovska sruši do temelja u mojoj duši
U obor neka se obori neka se u gar goli i pepeo crni satvori
Neka se u njoj izlegu kao u satanskom logu skorpije ljute i zmije
Oprostite vi koji ste kleti i prokleti na ovoj kletvi klevetnika
Al hiža djedovska bez milog dosta i dragog gosta
Hiža djedovska više nije