Heterociklično jedinjenje

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Piridin, primer heterocikličnog jedinjenja
Ciklo-oktasumpor, primer homocikličnog jedinjenje

Heterociklično jedinjenje je ciklično jedinjenje čiji atomi prstena nisu svi od istog elementa.[1][2] Suprotno od heterocikličnih jedinjenja su homociklična jedinjenja, čiji prsteni sadrži samo jedan element.

Mada heterociklična jedinjenja mogu da budu neorganska, većina sadrži bar jedan atom ugljenika, i jedan ili više atoma drugih elemenata u prstenu, kao što su sumpor, kiseonik ili azot.[3] Pošto se u organskoj hemiji drugi atomi obično smatraju zamenama ugljenika, oni se nazivaju heteroatomima, u smislu da su 'različiti od ugljenika i vodonika'. IUPAC preporučuje Hantzsch-Vidmanovu nomenklaturu za imenovanje heterocikličnih jedinjenja.

Heterociklična hemija je grana hemije koja se bavi sintezom, osobinama, i primenom heterocikličnih jedinjenja.

Klasifikacija bazirana na elektronskoj strukturi[uredi | uredi kod]

Heterociklična jedinjenja se mogu podeliti na osnovu njihove elektronske strukture. Zasićena heterociklična jedinjenja se ponašaju slično acikličnim derivatima. Piperidin i tetrahidrofuran su konvencionalni amini i etri, sa modifikovanim steričkim profilima. Studije u heterocikličnoj hemiji se stoga fokusiraju prvenstveno na nezasićene derivate, i najveći deo rada i primene se bavi nenapregnutim 5- i 6-članim prstenima. To obuhvata piridin, tiofen, pirol, i furan. Druga velika klasa heterocikličnih jedinjenja su prsteni spojeni sa benzenom, koji su za piridin, tiofen, pirol, i furan hinolin, benzotiofen, indol, i benzofuran, respektivno. Spajanjem dva benzenova prstena nastaje treća velika klasa jedinjenja, respektivno akridin, dibenzotiofen, karbazol, i dibenzofuran. Nezasićeni prsteni se mogu klasifikovati na osnovu participacije heteroatoma u pi-sistemu.

Literatura[uredi | uredi kod]

  1. Međunarodna unija za čistu i primenjenu hemiju. "Heterocyclic compounds". Kompendijum Hemijske Terminologije Internet edition.
  2. Katritzky A.R., Pozharskii A.F. (2000). Handbook of Heterocyclic Chemistry. Academic Press. ISBN 0080429882. 
  3. Eicher, T.; Hauptmann, S. (2nd ed. 2003). The Chemistry of Heterocycles: Structure, Reactions, Syntheses, and Applications. Wiley-VCH. ISBN 3527307206. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]