Herbarij

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Herbar)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Herbarijski arak, Vitellaria paradoxa zapadnoafrička biljka

Herbarij (lat. herbarium) je zbirka prešanoga sušenog bilja. Biljke se lijepe na listove papira (herbarijske arke) i razvrstavaju po vrstama, rodovima i porodicama. Uz svaku biljku se na herbarijskom arku nalaze naziv herbarijske zbirke, latinsko ime biljke, nalazište, tj. mjesto gdje je biljka ubrana, zatim stanište, tj. ekološke značajke nalazišta, datum sakupljanja, ime sakupljača i ime onoga tko je biljku odredio (determinirao), a mogu biti navedeni i drugi važniji podatci.

Povijest[uredi | uredi kod]

Početkom 16. stoljeća Luca Ghini, profesor botanike sa Sveučilišta u Bologni, počeo je sušiti biljke pod pritiskom i sakupljati ih u zbirku - herbarij. Vrlo brzo tu su tehniku prihvatili botaničari širom Europe i svijeta pa je do danas nezamjenjiva u čuvanju i proučavanju biljnog materijala. Ako se herbarij pravilno čuva i održava, može trajati neograničeno. Tako su najstarije zbirke starije od 500 godina, a još su u itekako upotrebljivom obliku. Herbarijske zbirke vrlo su bitan komparativni materijal u mnogim taksonomskim i florističkim i geobotaničkim istraživanjima, pa se najčešće nalaze uz botaničke institucije i prirodoslovne muzeje.

Herbariji u institucijama[uredi | uredi kod]

Tri najstarija herbarija na svijetu nalaze se u Kasselu (Njemačka) iz 1569., Bologni (Italija) iz 1570. i Baselu, (Švicarska) iz 1588. Neki od najvećih herbarija su Muséum National d'Histoire Naturelle u Parizu (Francuska) s 10 500 000 primjeraka, Komarov Botanical Institute u Sankt Peterburgu (Rusija) i Conservatoire et Jardan Botanique u Ženevi (Švicarska) s više od 5 000 000 primjeraka.

U Hrvatskoj postoji nekoliko važnijih herbarija, od kojih su najveći Herbarium Croaticum (herbarij Botaničkog zavoda Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu) i Herbarij Ive i Marije Horvat. U Hrvatskoj ima nekoliko herbarijskih zbirki. Najveća je u Botaničkom zavodu Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu. Uspostavljen je 1880. a sastoji se od dva dijela: hrvatski herbarij (Herbarium Croaticum), u kojem je zastupljena pretežito hrvatska flora, s oko 180 000 primjeraka i opći herbarij (Herbarium generale) s oko 100 000 biljaka iz mnogih područja svijeta. Također je značajan Herbarij Ive i Marije Horvat, uspostavljen 1918. smješten u Botaničkom vrtu u Zagrebu s oko 78 000 primjeraka gdje su pohranjene uglavnom biljke iz Hrvatske i ostalih područja jugoistočne Europe.

Velike herbarijske zbirke, u kojima je veliki broj biljaka hrvatske flore, nalaze se u Beču i Budimpešti jer su, osobito u XIX. stoljeću, hrvatsku floru istraživali mnogi inozemni istraživači.

Izrada herbarijuma[uredi | uredi kod]

Priprema[uredi | uredi kod]

Sakupljanje biljaka[uredi | uredi kod]

Izlazak na teren podrazumeva prethodno planiranje maršrute, kako bi se obišlo što veće područje i što raznovrsnija staništa. Sa jednog staništa se prikuplja nekoliko primeraka iste vrste u slučaju da se jedan primerak ne ispresuje dobro. Ovo pravilo ne važi za retke i ugrožene vrste. Potrebno je, gde je to moguće, uzimati biljke sa svim njihovim organima, a ne tek cvet ili list. Takođe, potrebno je paziti da izdanci ne sadrže previše listova, jer tokom presovanja će se lepiti jedan za drugi i teže će se uočavati njihov oblik i detalji. Uzimaju se primerci srednje veličine, koji su reprezentativniji od suviše velikih ili malih. Radi bolje determinacije parazitskih biljaka, potrebno ih je uzimati sa domaćinom. Poželjno je svaku biljku brati u različitim godišnjim dobima jer im se razlikuju faze listanja, cvetanja i plodonošenja. Semena biljaka se sakupljaju u označene koverte. Kod biljaka čija je boja nepostojana, odnosno, gubi se u toku presovanja, potrebno je skicirati biljku ili fiksirati cvet u teglicu. To se radi i kod biljaka koje su teške za determinaciju. Kod mahovina je bitno prikupiti i gametofit i sporofit, a presuju se nekoliko dana tako što se menja hartija svakih nekoliko sati.[1]

Presovanje[uredi | uredi kod]

Pre presovanja je potrebno odstraniti suvišne delove biljke, ali tako da se ne naruši njihov opšti izgled. Zapravo, smisao presovanja je da se biljka predstavi reprezentativno, pa je potrebno da u što većoj meri ona sačuva svoj oblik i boju pojedinih organa. Zato se koriste mnoge tehnike, pa tako da bi se sačuvala boja listova četinara oni se popare ključalom vodom ili se na kratko vreme potope u rastvor alkohola. Teškoće pri presovanju postoje kod podzemnih organa i najviše kod cvetova, pa se pri tome koriste posebni postupci, kao i pribor, poput higroskopne vate, na primer.[1]

Obrada materijala[uredi | uredi kod]

Obrada materijala podrazumeva determinaciju biljaka. I za ovaj postupak se koristi odgovarajući pribor, gde značajnije mesto zauzima literatura. To su zapravo tzv. ključevi.[1]

Izrada herbara[uredi | uredi kod]

Koje će vrste činiti zbirku zavisi prvenstveno od njene namene, odnosno šta njome treba da se prikaže. Obično se prave zbirke vrsta jedne oblasti, ali one mogu sadržavati i samo lekovite ili autohtone vrste na primer. Biljke se najčešće sortiraju po taksonomskim grupama. Ako je u pitanju veći herbarijum, moguće je napraviti katalog radi lakšeg snalaženja.[1]

Literatura[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Petković, B. Marin, P. & Boža, P. 1995. Praktikum iz sistematike viših biljaka. Nauka. Beograd.

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]