Hepatocit

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Hepatocit
Hepatocit i jetreni sinusoid (krvni sud) jetre pacova.
Kros-sekcija ljudske jetre.
Latinski hepatocytus
Code TH H3.04.05.0.00006

Hepatocit je ćelija tkiva jetre. Hepatociti sačinjavaju 70-80% jetrene mase.[1][2][3]

Ove ćelije učestvuju u:

Hepatociti takođe iniciraju formiranje i sekreciju žuča.

Histologija[uredi | uredi kod]

Hepatociti imaju eozinofilnu citoplazmu, što je odraz brojnih mitohondrija, i bazofilni izgled usled velikih količina hrapavog endoplazmatičnog retikuluma i slobodnih ribozoma. Smeđe lipofuskinske granule su takođe primetne (sa poodmaklmi godinama) zajedno sa iregularnim neobojenim oblastima citoplazme; one su bogate citoplazmnim glikogenom i lipidnim naslagama koje su otklonjene tokom histološke pripreme. Srednji životni vek hepatocita je 5 meseci. Oni imaju sposobnost regeneracije.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Patrick Maurel (2010). Hepatocytes: Methods and Protocols (Methods in Molecular Biology) (1st Ed. izd.). Humana Press. ISBN 1607616874. 
  2. Hughes, Robin D. (2009). Anil Dhawan. ur. Hepatocyte Transplantation: Methods and Protocols (Methods in Molecular Biology) (1 edition izd.). Humana Press. ISBN 1588298833. 
  3. Growth, Proliferation, and Apoptosis of Hepatocytes (1 ed. izd.). Springer. 2001. ISBN 4431703233. 

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Growth, Proliferation, and Apoptosis of Hepatocytes (1 ed. izd.). Springer. 2001. ISBN 4431703233. 
  • Hughes, Robin D. (2009). Anil Dhawan. ur. Hepatocyte Transplantation: Methods and Protocols (Methods in Molecular Biology) (1 edition izd.). Humana Press. ISBN 1588298833. 
  • Patrick Maurel (2010). Hepatocytes: Methods and Protocols (Methods in Molecular Biology) (1st Ed. izd.). Humana Press. ISBN 1607616874. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]