Prijeđi na sadržaj

Henri Poincaré

Izvor: Wikipedija
Henri Poincaré

Rođenje 29. travnja 1854.
Francuska Nancy, Francuska
Smrt 17. srpnja 1912.
Francuska Pariz, Francuska
Državljanstvo Francuska francusko
Narodnost Francuz
Polje matematika, fizika
Institucija Corps des Mines
Sveučilište u Caenu
La Sorbonne
Bureau des Longitudes
Alma mater Lycée Nancy
École Polytechnique
École des Mines
Akademski mentor Charles Hermite
Istaknuti studenti Louis Bachelier
Dimitrie Pompeiu
Mihailo Petrović
Poznat po Poincaréova konjektura
Problem tri tijela
Topologija
Specijalna relativnost
Poincaré–Hopfov teorem
Poincaréova dualnost
Poincaré–Birkhoff–Wittov teorem
Poincaréova nejednakost
Hilbert–Poincaréova serija
Poincaréova metrika
Rotacijski broj
Skovao termin 'Bettiijev broj'
Bifurkacijska teorija
Teorija kaosa
Brouwerov teorem
Svijet-sfera
Poincaré–Bendixsonov teorem
Poincaré–Lindstedtova metoda
Poincaréov teorem povratka
Istaknute nagrade Zlatna medalja RAS-a (1900)
Sylvesterova medalja (1901)
Matteuccijeva medalja (1905)
Bolyaijeva nagrada (1905)
Bruceina medalja (1911)
Religija rimokatolik (do 1872.)
ateist

Jules Henri Poincaré (Nancy, 29. travnja 1854.Pariz, 17. srpnja 1912.) je bio francuski matematičar, fizičar i filozof znanosti. Poincaré se često naziva polihistorom, a u matematici i Posljednjim univerzalistom, s obzirom da je bio posljednji matematičar koji je doprinio na svim poljima te znanosti.

Kao matematičar i fizičar, Poincaré je dao niz originalnih i fundamentalnih doprinosa čistoj i primijenjenoj matematici, matematičkoj fizici i nebeskoj matematici. Isto tako, formulirao je i Poincaréovu konjekturu, koja je sve do 2002. - 2003. godine bila jedan od najpoznatijih neriješenih problema u matematici. Prilikom svog proučavanja problema triju tijela, Poincaré je postao prva osoba koja je otkrila deterministički kaos, čime je postavio temelje modernoj teoriji kaosa. Također se smatra jednim od osnivača topologije.

Poincaré je naglasio važnost činjenice da se zakoni fizike ne mijenjaju u sklopu različitih transformacija te je postao prvi čovjek koji je Lorentzove transformacije predstavio u njihovom modernom, simetričnom obliku. Poincaré je otkrio preostale relativističke transformacije brzine te ih je zabilježio u pismo, što ga je 1905. godine poslao nizozemskom fizičaru Hendriku Lorentzu. Time je stekao savršenu nepromjenjivost svih Maxwellovih jednadžbi, što je bio ključni korak u formuliranju teorije specijalne relativnosti.

Tokom svog života, Poincaré je bio dobitnik nekoliko relevantnih nagrada svoga vremena, s tim da mu Nobelova nagrada za fiziku nikada nije uručena, unatoč ukupno 49 prijedloga u periodu od 1900. do 1912. godine. Poincaré je tako ostao najpredlaganiji znanstvenik koji nikada nije dobio nagradu. Dva su razloga takvog ishoda. Prvi je, svakako, Poincaréova smrt 1912. godine, a drugi je činjenica da je Akademija, u tom razdoblju, preferirala eksperimentalne fizičare.

Njemu u čast nazvana je Poincaréova grupa, koja se danas koristi u fizici i matematici.