Henri II od Francuske

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Henri II
Portret Henria II
Francuski kralj
Vladavina 1547. - 1477.
Prethodnik François I
Nasljednik François II
Supruge Catherine de' Medici
Djeca François II, Élisabeth (Isabel), Claude, Louis, Charles IX , Henri III, Marguerite, François, Victoire, Jeanne
Dinastija Dinastija Valois
Otac François I
Majka Claude od Francuske
Rođenje 31. mart 1519.
Saint-Germain-en-Laye
Smrt 10. jul 1559.
Pariz

Henri II (Saint-Germain-en-Laye, 31. mart 1519. - Pariz, 10. jul 1559.) bio je od 1547. do smrti 1559. francuski kralj. Pokazao se kao sposoban vladar i snažan protivnik protestantizma u svom kraljevstvu.[1]

Biografija[uredi | uredi kod]

Henri je rođen kao drugi sin kralja Françoisa I. Njega je otac zajedno sa bratom Françoisom III, prijestolonasljednikom (dauphinom), 1526. poslao za taoca u Španjolsku iz koje se nije se vratio u Francusku sve do 1530., kad je sklopljen Mirovni ugovor u Cambraiu.[1]

Kad mu je umro brat - 1536., - Henri je postao prijestolonasljednik. Velike razlike između Henrija i njegova oca, još su više došle do izražaja zbog netrpeljivosti njihovih ljubavnica, Henrijeve Diane od Poitiera, i očeve vojvotkinje Anne od Etampesa, ali i zbog tog što je Henri i dalje nastavio podržavati maršala i prvog vojnika kraljevine Anne de Montmorencya, koji je izgubio naklonost dvora.[1]

Henri je odmah po stupanju na tron proveo administrativne reforme. Djelatnosti raznoraznih odjela dvorskog savjeta postale su specijaliziranije, a komesari su poslani u provincije da se uvježbaju u provođenju kraljevih dekreta, kao preteče budućih intendanata. Reformirano je i sudstvo, tako što su osnovani posrednički sudovi kao veza između lokalnih sudova i vrhovnog suda (Parlement). Što se tiče vanjske politike Henri je nastavio politiku svog oca - odnosno borbu protiv cara Svetog Rimskog Carstva Karla V.[1]

Zbog tog je 1552. u Dvorcu Chambord sklopio sporazum sa njemačkim protestantskim prinčevima. Po njemu ih je on trebao pomoći vojno i materijalno, a oni su se složili da Francuskoj zauzvrat prepuste biskupije; Metz, Toul i Verdun.

Iako je Henri 1556. sklopio primirje sa Karlom V, rat je ubrzo nastavljen slanjem francuske vojske u Italiju - 1557. Zauzvrat su Španjolci stali opsjedati grad Saint-Quentin u Pikardiji, a maršal Montmorency je poražen u pokušaju da ga oslobodi. Situacija se donekle popravila kad je francuska vojska uspjela zauzeli Calais, Guînes i Thionville, istovremene su obje kraljevine upale u financijske poteškoće, a Henrija je zaokupila ideja da se bori protiv protestantizma u Francuskoj. Sve to navelo je obje strane da 1559. sklope Mirovni ugovor u Cateau-Cambrésisu.[1]

Henri nije bio baš neki veliki vjernik i uzoran katolik, ali je bio žestok progonitelj protestantizma, koji se tad rasplamsao u Francuskoj. Zbog tog je 1547. osnovao specijalni sud Chambre Ardente, kom je zadatak bio da sudi hereticima, a 1559. objavio edikt koji je postao baza za sistematsko proganjanje protestanata.[1]

Mir iz Cateau-Cambrésisu trebalo je učvrstiti brakom Henrijeve kćerke Élisabeth sa španjolskim kraljem Felipeom II. Na turniru povodom vjenčanja - Henrija je kopljem u glavu udario - Gabriel, kapetan njegove garde. Henri II je od zadobivenih rana 10 dana kasnije umro.[1]

U braku sa Catherine de' Medici izrodio je četiri sina, tri buduća kralja; Françoisa II, Charlesa IX i Henrija III.[1]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Henry II (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 1.3. 2019. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Prethodnik: Francuski kralj (1547. - 1559.) Nasljednik:
François I François II