Hena
Hena: rituali, estetske i društvene upotrebe | |
---|---|
![]() | |
![]() | |
![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() | |
Regija: | Azija |
Godina upisa: | 2024. |
ID: | 02116 |
Ugroženost: | |
Poveznica: | UNESCO |
Hena (Lawsonia inermis, poznata i kao hina, drvo kane, stablo minjone i egipatski lisunac) je listopadno drvo i cvjetnica i jedna je od samo dvije vrste iz roda Lawsonia, dok je druga Lawsonia odorata. Ime su dobile po škotskom ljekaru Isaaku Losonu.
Raste u toplim krajevima. U sjevernoj Africi i na Bliskom istoku smatraju je svetom biljkom iz čega je proistekla viševjekovna tradicija, njegovana u arapskim zemljama. Za uzgoj i njegu stabla kane potrebno je posebno znanje koje se tradicionalno prenosi na nove generacije uz pomoć raznih organizacija, centara ljepote, univerziteta i putem medija.

Hena je visok grm ili malo drvo, visoko od 1,8 do 7,6 m (6 do 25 stopa). Gola je i višestruka, sa grančicama na bodljastim vrhovima. Listovi rastu jedan naspram drugog na stabljici. One su gole, podsjedeće, eliptične i kopljaste (duže i šire u sredini; prosječne dimenzije su 1,5–5,0 cm x 0,5–2 cm ili 0,6–2 in x 0,2–0,8 in), ušiljene (sužavaju se na duga tačka), i imaju udubljene vene na dorzalnoj površini. Cvjetovi kane imaju četiri čašice i čašicu od 2 mm. sa raširenim režnjevima od 3 mm. Latice su jajaste, s bijelim ili crvenim prašnicima koji se nalaze u parovima na obodu čašične cijevi. Jajnik je četvoroćelijski, dugačak 5 mm. i uspravan. Plodovi kane su male, smećkaste kapsule, 4–8 mm. u prečniku, sa 32-49 sjemenki po plodu, koje se nepravilno otvaraju u četiri dijela.
Listovi se beru dva puta godišnje, ostavljaju da se osuše, zatim melju i obrađuju kako bi se dobila pasta. Specifični sastojci i tehnike koje se koriste za pripremu paste razlikuju se u zavisnosti od namjene i zemlje.
Grane, listovi i pasta kane se koriste u svakodnevnom životu, u svečanim prilikama poput rođenja i vjenčanja, u zanatstvu i u medicinske svrhe, uključujući liječenje određenih kožnih bolesti. Upotreba je često praćena pjesmama i poslovice, a povezana je sa stoljetnim društvenim pravilima i tradicijom.
Pastu od kane žene obično koriste za ukrašavanje, kao što je farbanje kose i vrhova prstiju ili za ukrašavanje ruku i stopala kao i tkanina, uključujući svilu, vunu i kožu.[1]
Hena je upisano na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa čovječanstva kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa Ujedinjenih Arapskih Emirata, Alžira, Bahreina, Egipta, Iraka, Jordana, Katara, Kuvajta, Mauritanije, Maroka, Omana, Palestine, Saudijske Arabije, Sudana, Tunisa i Jemena.[2]
Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na 14. zasjedanju koje je održano od 2. do 6. decembra 2024. god. u Asunciónu, Paragvaj.[3]
- Nematerijalna kulturna baština u Ujedinjenim Arapskim Emiratima
- Nematerijalna kulturna baština u Alžiru
- Nematerijalna kulturna baština u Bahreinu
- Nematerijalna kulturna baština u Egiptu
- Nematerijalna kulturna baština u Iraku
- Nematerijalna kulturna baština u Jemenu
- Nematerijalna kulturna baština u Jordanu
- Nematerijalna kulturna baština u Kataru
- Nematerijalna kulturna baština u Kuvajtu
- Nematerijalna kulturna baština u Mauritaniji
- Nematerijalna kulturna baština u Maroku
- Nematerijalna kulturna baština u Omanu
- Nematerijalna kulturna baština u Palestini
- Nematerijalna kulturna baština u Saudijskoj Arabiji
- Nematerijalna kulturna baština u Sudanu
- Nematerijalna kulturna baština u Tunisu