Helmholtzov rezonator

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Mesingani kuglasti Helmholtzov rezonator koji se zasniva na originalnom nacrtu (oko 1890. - 1900.).

Helmholtzov rezonator (Helmholcov rezonator) (otkrio ga je Herman fon Helmholc) je svaka kuglasta šupljina koja ima vlastitu rezonantnu frekvenciju f0.

Frekvencija ovisi o radijusu šupljine R, duljini l i radijusu r spojnoga kanala te o gustoći, vlažnosti i temperaturi zraka. Koristi se pri akustičkim ispitivanjima te za prigušivanje buke, kao element prigušivača.

Za zrak relativne vlažnosti oko 60%, temperaturu oko 20 °C, te tlak oko 105 Pa vrijedi: [1]

gdje je: v - brzina zvuka, A - presjek spojnog kanala, V0 - statički obujam šupljine, Leq

- ekvivalentna duljina spojnog kanala, koja se može izračunati iz:

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Helmholtzov rezonator, [1], "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.