Hegesip

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Hegezip)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Hegesip (Ἡγήσιππος Hegesippos) (oko 110180[1]) je bio ranohrišćanski hroničar iz 2. vijeka.

Rođen u Siriji ili Palestini, znao je hebrejski, i najvjerojatnije je bio Židov. Hegesip je prvi kršćanin za kojega znamo da je poduzeo da utvrdi pravu kršćansku predaju, pomoću suglasnosti u crkvama osnovanim od apostola. On je to poduzeo izazvan širenjem gnostičkih učenja, u želji da utvrdi pravu apostolsku tradiciju. U tu je svrhu pošao na putovanje sve do Rima i tijekom putovanja susretao se s mnogim biskupima te je posvuda, u svakom gradu, nailazio na ispravno naučavanje.[2] Euzebije Cezarejski navodi, u vezi s time, iz Hegesipa posebno fragmenat u kojem se govori o njegovu boravku u Korintu i u Rimu.

I ostala je Crkva Korinćana u ispravnom nauku sve do biskupovanja Prima u Korintu: s njima sam razgovarao ploveći u Rim; s Korinćanima sam proveo zajedno dosta dana, tijekom kojih sam se skupa radovao pravom učenju. A kad sam se našao u Rimu, načinio sam »nasljedstvo« sve do Aniceta, čiji je đakon bio Eleuteros; Aniceta je naslijedio Soter, a iza njega Eleuteros. A u svakom nasljedstvu (diadochei) i u svakom gradu stvari stoje onako kako navješćuju Zakon i Proroci i Gospodin.[3]

Ovaj fragment je prva poznata lista biskupa, pismeno fiksirana, u svrhu potvrđivanja nepretrgnutog slijeda nasljedstva od apostola.[2] Danas se općenito zaključuje da je Hegesip došao u Rim za vrijeme Anicetovo (154—165) i ostao do Eleuterija (174—189). Otišavši natrag na Istok, on je, prvenstveno na temelju saznanja što ih je stekao na putovanju, napisao djelo »Uspomene« (Hypomnemata), u 5 knjiga, u kojima je iznio »besprijekornu predaju apostolskog navješćivanja« (Hist. eccl. 4, 8, 2). Euzebije citira više mjesta iz Hegesipa, ali su citirana mjesta uglavnom povijesnog karaktera, naročito se tiču povijesti Crkve u Jeruzalemu.

Za teološki razvitak Hegesip je veoma važan po tome što je postavio načelo tradicije, i to suglasne tradicije u Crkvama na temelju nepretrgnutog apostolskog nasljedstva. To će načelo preuzeti i Irenej.[2]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. The Chronicon Paschale places the death of Hegesippus in the reign of the Roman Emperor Commodus.
  2. 2,0 2,1 2,2 Tomislav J. Šagi-Bunić - Povijest kršćanske literature (svezak I) (scribd)
  3. Euzebije, Hist, eccl. 4, 22, 2—3

Vidi još[uredi | uredi kod]

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]