Hatzegopteryx

Izvor: Wikipedia
Hatzegopteryx
Model
Model
Status zaštite

Status zaštite: Izumrli
Raspon fosila: Kasna kreda
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Red: Pterosauria
Porodica: Azhdarchidae
Rod: Hatzegopteryx
Buffetaut, Grigorescu & Csiki, 2002
Vrsta: Hatzegopteryx thambema
Buffetaut, Grigorescu & Csiki, 2002
Područje života

Hatzegopteryx ("krilo porječja Hațeg") je rod izumrlih pterosaura aždarkida, poznat iz nepotpunih ostataka pronađenih u okrugu Hunedoara u Transilvaniji (Rumunija). Fragmenti lubanje, lijeva ramena kost i ostali fosilizirani ostaci ukazuju na to da je spadao među najveće pterosaure. Skelet Hatzegopteryxa smatra se identičnim poznatim ostacima vrste Quetzalcoatlus northropi. Q. northropi još uvijek nema odgovarajući opis, te ukoliko nije nomen dubium, moguće je da je takson Hatzegopteryx njegov mlađi sinonim.[1]

Naziv i fosili[uredi - уреди]

Rekonstrukcija skeleta
A, ramena kost, pogled odozdo; B, distalni pogled

Tom rodu su 2002. naziv dali francuski paleontolog Eric Buffetaut i rumunski paleontolozi Dan Grigorescu i Zoltan Csiki. Postoji samo jedna, ujedno i tipična, vrsta - Hatzegopteryx thambema. Naziv roda izveden je od porječja Hatzeg (ili Hațeg) u Transilvaniji, te tzv. ostrva Hațeg, gdje su kosti pronađene, i od grč. pteryx - "krilo". Naziv vrste, thambema, izveden je od grčkog za "čudovište", što se odnosi na njegovu veličinu.[2]

Hatzegopteryx potiče iz gornjeg dijela srednje formacije Densus Ciula u Valioari (sjeverozapadno porječje Hatega, Transilvanija, zapadna Rumunija), koja je nastala tokom kasnog maastrichtija (kreda), prije oko 66 miliona godina.[3]

Holotip, FGGUB R 1083A, sastoji se od zadnjeg dijela lubanje i oštećenog proksimalnog dijela lijeve ramene kosti.[2] U blizini je pronađen srednji dio bedrene kosti dug 38,5 cm, FGGUB R1625, te možda također pripada Hatzegopteryxu.[4] FGGUB R1625 je pripadao jedinci sa rasponom krila od pet do šest metara. Kasnije prijavljeni fragmenti pripadali su srednje velikim životinjama.[5]

Dodatni ostaci prijavljeni su 2011. godine: prednji dio gornje čeljusti, mogući dio trećeg prsta, nesrasla skapulokorakoidna kost, lopatica, vratni pršljeni i dio ramene kosti.[6]

Opis[uredi - уреди]

Restauracija vrste H. thambema

Lubanja[uredi - уреди]

Hatzegopteryx je imao krupnu lubanju, kod koje je zadnji dio bio širok, te vrlo veliku čeljust. Donja čeljust imala je žlijeb na mjestu spajanja sa lubanjom, koji je bio prisutan kod još nekoliko pterosaura, te koji mu je omogućavao da otvori usta vrlo široko. Mnoge fosilizirane kosti Hatzegopteryxa podsjećaju na one kod Quetzalcoatlus sp., s kojim je u bliskom srodstvu, mada je kod Hatzegopteryxa lubanja bila mnogo teže građena, sa jasno drugačijim spojem čeljusti, sličnom onom kod Pteranodona. Na osnovu usporedbi sa drugim pterosaurima, Nyctosaurusom i Anhanguerom, Buffetaut i kolege su pri prvobitnom opisivanju primjeraka procijenili da je lubanja Hatzegopteryxa vjerovatno imala dužinu od tri metra, što bi je činilo većom nego kod najveće vrste Quetzalcoatlusa, te jednom od najvećih lubanja od svih nemorskih životinja.[2]

Lubanja Hatzegopteryxa također je bila jedinstvena po svojoj teškoj, robusnoj građi. Lubanje većine pterosaura sastojale su se od vrlo lakih pločica i podupirača. Kod Hatzegopteryxa su kosti lubanje zdepaste i krupne, sa velikim grebenima kao mjestima spajanja mišića za kosti. Buffetaut i kolege su u svom opisu iz 2002. godine predložili da je, kako bi ta životinja mogla letjeti, težina lubanje morala biti reducirana na neki neuobičajen način; složili su se da je on mogao biti neletač, ali su to ipak smatrali nevjerovatnim zbog sličnosti njegovih kostiju krila sa onima kod letećih pterosaura. Autori su teoretizirali da je postizao neophodno smanjenje težine putem unutrašnje strukture kostiju lubanje, koje su imale mnogo malih udubina i rupa (alveoli), dužine do 10 mm, koje je razdvajao kalup izuzetno tankih koštanih podupirača (trabeculae), što se može vidjeti i u nekim dijelovima kostiju krila Hatzegopteryxa. Autori su istakli da ta neobična građa, koja se znatno razlikovala od strukture lubanje ostalih pterosaura, podsjeća na strukturu ekspandiranog polistirena, tvari koja se koristi za stvaranje stiropora. Naveli su da je to pružalo snažnu i otpornu građu, ali i malu težinu, što je toj životinji sa ogromnom glavom omogućavalo let.[2]

Veličina[uredi - уреди]

Autori su procijenili veličinu Hatzegopteryxa usporedbom fragmenta ramene kosti dužine 236 mm sa istim kod Quetzalcoatlusa, čiji primjerak TMM 41450-3 ima ramenu kost dužine 544 mm. Vidjevši da fragment kod Hatzegopteryxa predstavlja manje od polovine prvobitne kosti, zaključili su da je vrlo vjerovatno bio "malo duži" nego kod Quetzalcoatlusa. Naveli su da je raspon krila kod zadnjeg 1981. procijenjen na 11 do 12 metara, dok su ranije procjene davale dužinu između 15 i 20 metara. Iz toga su zaključili da je raspon krila od 12 metara kod Hatzegopteryxa bio konzervativan zaključak "ukoliko mu je ramena kost bila malo duža nego kod Q. northropi".[2] Godine 2003. došli su do konačnog zaključka, sa rasponom krila od 12 metara i dužinom lubanje od 2,5 metara.[4] Mark Witton e.a. su 2010. izjavili da je izgled ramene kosti Hatzegopteryxa kao veće nego kod primjerka TMM 41450-3 uzrokovan njenim krivljenjem, te da Hatzegopteryx vjerovatno nije imao veći raspon krila od Quetzalcoatlusa, koji se danas obično procjenjuje na 10 do 11 metara.[7]

Također vidjeti[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. Witton, M.P., Martill, D.M. and Loveridge, R.F. (2010). "Clipping the Wings of Giant Pterosaurs: Comments on Wingspan Estimations and Diversity." Acta Geoscientica Sinica, 31 Supp.1: 79-81
  2. 2.0 2.1 2.2 2.3 2.4 Buffetaut, E., Grigorescu, D., and Csiki, Z. (2002). "A new giant pterosaur with a robust skull from the latest Cretaceous of Romania." Naturwissenschaften, 89(4): 180-184. Abstract
  3. "Hatzegopteryx thambema". http://www.palaeocritti.com/by-group/pterosauria/hatzegopteryx. pristupljeno 15 October 2013. 
  4. 4.0 4.1 Buffetaut, E., Grigorescu, D. and Csiki, Z. (2003). "Giant azhdarchid pterosaurs from the terminal Cretaceous of Transylvania (western Romania)", Geological Society, London, Special Publications 217: 91-104
  5. Vremir, M., Kellner, A.W.A., Naish, D., Dyke, G.J., 2013, "A New Azhdarchid Pterosaur from the Late Cretaceous of the Transylvanian Basin, Romania: Implications for Azhdarchid Diversity and Distribution", PLoS ONE 8(1): e54268. doi:10.1371
  6. Vremir, M., Dyke, G., Csiki, Z., 2011, "Late Cretaceous pterosaurian diversity in the Transylvanian and Hateg basins (Romania): new results", The 8th Romanian Symposium on Palaeontology, Bucharest. Abstract vol: 131–132
  7. Witton, M.P. and Habib, M.B. (2010). "On the Size and Flight Diversity of Giant Pterosaurs, the Use of Birds as Pterosaur Analogues and Comments on Pterosaur Flightlessness." PLoS ONE, 5(11): e13982.DOI:10.1371/journal.pone.0013982