Hatun
Hatun ili Khatun (خاتون) je turska riječ što znači gospođa. U srednjem vrijeku hatun je bio naslov za ženu višeg ranga. Turski povijesni dokumenti kada spominju djevojke iz carskog harema koje su rodile nasljednike govore o njima uz naslov hatun. Vrlo često su one bile zarobljenice i/ili robovi iz devşirma, tako da su prelazile u islam i dobivale nova imena, često maštovita i koja su naznačivala njihovo mjesto u društvu odnosno na dvoru. Stoga na primjer djevojku koja je rodila sina sultanu Muradu poznajemo pod imenom Gülçiçek Hatun, gdje Gül çiçek bi se moglo prevesti »cvijet ruže«. Gülbahar Hatun, jedna od djevojaka Mehmeda II, nosi ime Gülbahar, a Gül bahar znači »proljeće ruže«. Mjesto tih djevojaka je bilo uvijek jedne među mnogih a najveći uspjeh je bio roditi sina sultanu i da on naslijedi sultanat. To je često stvaralo žestoke borbe u haremu i podzemne struje na Topkapiju. Prve žene koje dosegle rang europske kraljice su bile u 16. stoljeću Hürrem, Nûrbanû i Safiye, dakle prve žene koje su imale takoreći relativnu ali realnu samostalnost i slobodu odluke. Od sultana Sulejmana nadalje one dobivaju naslov haseki sultan (خاصکى سلطان), što ide u smislu »glavna od sultanovih žena«. No, struktura osmanskog društva nije se puno promijenila prema ženi sve do 19. stoljeća i mjesto haremske djevojke je ostalo isto.
Unatoč tome povijesničar, književnik i službenik ih spominju uvijek imenom hatun. Riječ je u tursko-otomanskom obliku bila خاتون (hātun) a dolazi iz farsijskog خاتون (xātūn), što potiče iz turkijske riječ *xātun, ženski oblik za khana. Jedna hatun je dobivala naslov Valide Hatun od dana kada njezin sin postane sultan. Neke od njih su bile vrlo utjecajne. Istovrijednica riječi hatun je kadın, također po turkijskoj etimologiji, mada nešto manje upotrebljivana.
Ako s jedne strane u haremu je se malo što promijenilo, na dvoru mjesto najmoćnije žene je postepeno dobilo nove nianse i oblike. Svi članovi sultanove porodice su imali naslov sultan a oni koji su se ženili s njima su dobivali naslov damat. Postepeno su se naslovi razmnožili i postali složeniji, tako da su uz hatun žene nosile i titule efendi, kadınefendi, hanımefendi.
Od 17./18. stoljeća ulazi u upotrebu riječ hanım (خانم) i potom hanuma, pa u 19. i 20. stoljeću potpuno zamjenjuje hatun kada bi se na turskom reklo gospođa. Danas na turskom riječ hatun podsjeća na staro sultansko doba, pa se upotrebljava u povijesnim tekstovima ili u ironičnom smislu.
Slične istovrijednice u drugim jezicima bi mogle biti:
- lady na engleskom, iz staro-engleskog hlǣfdīġe;
- Frau na njemačkom, iz staronjemačkog frawjǭ;
- madame na francuskom;
- dama ili señora na španjolskom;
- dama ili senhora na portugalskom;
- signora na talijanskom, ili dama što dolazi iz latinskog domina, doslovce gospodarica;
- pani na poljskom.