Harry i Tonto

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Harry and Tonto)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Harry i Tonto

Kino poster
Režija Paul Mazursky
Producent Paul Mazursky
Scenario Paul Mazursky
Josh Greenfeld
Uloge Art Carney
Herbert Berghof
Ellen Burstyn
Geraldine Fitzgerald
Larry Hagman
Chief Dan George
Melanie Mayron
Joshua Mostel
Muzika Bill Conti
Fotografija Michael C. Butler
Montaža Richard Halsey
Distribucija 20th Century Fox
Datum(i) premijere 12. VIII 1974.
Trajanje 115 min.
Zemlja  SAD
Jezik engleski
Budžet 980.000$
Harry i Tonto na Internet Movie Database

Harry i Tonto (engleski Harry and Tonto) je humorni dramski film ceste iz 1974. koji je režirao Paul Mazursky, a scenario je napisao Mazursky zajedno sa Joshom Greenfeldom. Glavne uloge tumače Art Carney, Herbert Berghof, Ellen Burstyn i Geraldine Fitzgerald. Radnja se odvija oko 72-godišnjeg naslovnog junaka, Harryja, koji zajedno sa svojim mačkom, Tontom, putuje po Americi nakon što je izbačen iz svojeg stana. Usprkos skromnom proračunu, film je doživio hvalospjeve kritike te je nominiran za nekoliko nagrada.

Art Carney je izjavio da prije ovog filma "nikada nije volio mačke", ali da se naposljetku jako dobro slagao sa mačkom tijekom snimanja.[1]

Radnja[uredi - уреди | uredi izvor]

Umirovljeni 72-godišnji Harry Coombes živi sam u njujorškom stanu sa svojim mačkom, Tontom. Ipak, jednog se dana mora iseliti kada se njegova zgrada mora srušiti od gradske uprave. Isprva ga u svoju kuću primi sin Burt. Kada Harryu umre prijatelj Jacob, Harry odluči sa Tontom krenuti na putovanje k svojoj kćeri Shirley u Chicago. Isprva putuje autobusom, a onda unajmljuje automobil. Na putu upoznaje razne ljude - autostopera koji citira Bibliju, tinejdžerku Ginger - a jednom u Chicagu, otkriva da ga Shirley i dalje ne podnosi. Harry i Tonto stoga nastavljaju put prema Los Angelesu, gdje ostane u stanu mlađeg sina, Eddieja.

Na kraju mu umre Tonto. Harry pronalazi stalni boravak u umirovljeničkom domu. Prilikom razgovora sa jednom ženom, primjeti mačku nas plaži te krenu prema njoj. Tamo nailazi na djevojčicu koja se igra u pijesku te mu isplazi jezik.

Glavne uloge[uredi - уреди | uredi izvor]

Nagrade[uredi - уреди | uredi izvor]

U godini u kojoj su favoriti za zlatni kipić bili Dustin Hoffman za Lennya, Jack Nicholson za Kinesku četvrt i Al Pacino za Kuma 2, Art Carney je neočekivano pobrao Oscar za najboljeg glumca za Harrya i Tonta. Paul Mazursky i Josh Grenfeld su uz to nominirani za Oscar za najbolji originalni scenarij.

Carney je dobio i Zlatni globus za najboljeg glumca u igranom filmu – mjuzikl ili komedija, a nominirani su bili i film - komedija ili mjuzikl.

Kritike[uredi - уреди | uredi izvor]

Harry i Tonto putuju prema zapadu, prema Tihom okeanu, i počinjemu slutiti da ovo nije bio običan film ceste, već neka vrsta oproštajnog putovanja toplog i dobrog starog čovjeka koji je i dalje, sa sedamdeset i dve godine, zahvalan na malim čudima koje nudi život. Ovo ostvarenje je dijelom Mazurskijevo, a dijelom Carneyevo. Mazursky se uspostavio kao gospodar vrste filma koje on zove "ozbiljna komedija" -- filmova koji nas nasmijavaju a opet imaju poseban stav prema sopstvenom materijalu i američkom društvu. Njegovi raniji filmovi su Bob and Carol and Ted and Alice i nevjerojatan Blume in Love... Njegov [Carneyev] nastup je potputno originalan, sam svoj, i dostojan Oscara kojeg je dobio. Nije jednostavno napraviti komediju koja funkcioniše i poput drame. Ali Carneyeva gluma je tako puna opažanja da pomaže tom materijalu da uspije.

Roger Ebert, Utmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svg[2]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]