Hansa-Brandenburg D.I

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Hanza-Brandenburg D.I

Hanza-Brandenburg D.I

Opšte
Namena lovački avion
Posada 1 član
Zemlja porekla  Austrougarska
Proizvođač  Nemačka Hansa Brandenburg,

 Austrougarska Feniks Fabrika Aviona (nem. Phönix Flugzeugwerke)

Prvi let 1916.
Dimenzije
Dužina 6,35 m
Razmah krila 8,51 m
Visina 2,79 m
Površina krila 22,40 m²
Masa
Prazan 671 kg
Normalna poletna 917 kg
Pogon
Klipno-elisni motor 1 Austro-Daimler
Snaga 1 x 117 kW
Performanse
Brzina krstarenja 165 km/h
Maks. brzina na Hopt 187 km/h
Plafon leta 5000 m

Hanza-Brandenburg D.I/Hanza-Brandenburg D.I (nem. Hansa-Brandenburg D.I) je lovački avion napravljen u Austrougarskoj. Avion je prvi put poleteo 1916. godine. [1]

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi kod]

Nemački i austrougarski avioni pred i za vreme Prvog svetskog rata si bili razvrstani u nekoliko kategorija[2] koje su bile sastavni deo oznake aviona. Naime, oznaka aviona se sastojala od naziva proizvođača (na pr. Albartos, OEFFAG, UFAG, Hansa Brandenburg), kategorije (slovna oznaka na pr.B, C, D) i tipa aviona (brojna oznaka rimski broj I, II, III). Klasifikacija aviona vojnog vazduhoplovstva je imala sledeće oznake:

  • A - Jednokrilac dvosed obično nenaoružan školski avion,
  • B - Dvokrilac dvosed stariji tip sa snagom motora do 110 kW/(150 KS),
  • C - Dvokrilac dvosed noviji tip sa snagom motora do 120 kW/(160 KS),
  • D - Dvokrilac jednosed - borbeni avion,
  • E - Jednokrilac jednosed - borbeni avion tipa FOKER,
  • F - Dvokrilac snage motora 260kW/(350 KS) - izviđač dugog dometa,
  • G - Dvokrilac dvomotorni - veliki avion,
  • H - Dvokrilac višemotorni - transportni avion.

Za vreme dok je radio za firmu Hansa Brandenburg, inž. Ernst Hajnkel je projektovao i razvio nekoliko tipova aviona Hansa Brandenburg. Avion Hansa Brandenburg D.I je lovački dvokrilni jednomotorni avion. Bio je glavni oslonac lovačkih snaga austrougarskog RV od jeseni 1916. do sredine 1917., na italijanskom, ruskom i balkanskom ratištu. Iako je imao loše upravljačke i manevarske sposobnosti avion je služio do kraja rata. Proizveden je u svega 122 primerka. Na osnovu ovog aviona u austrijskoj fabrici aviona Feniks (nem. Phönix Flugzeugwerke) su razvijeni bolji avioni koji su nosili oznake Feniks D.I, D.II i D.III.

Tehnički opis[uredi | uredi kod]

Avion Hansa Brandenburg D.I je jednomotorni dvokrilni jednosedi avioni. Avioni su potpuno drvene konstrukcije trup je obložen šperpločama, a krila su presvučena platnom a prednji deo trupa na koga je pričvršćen šesto cilindarski linijski motor Ausro-Daimler snage 160 KS koji je obložen limom. Elisa koja pokreće avion je dvokraka, napravljena od drveta fiksnog koraka. Poprečni presek trupa je parvougaonog oblika, bio je dosta dubok pa je avion izgledao zdepast u odnosu na avione koji su se tada proizvodili. Krila su četvrtastog oblika sa upornica u obliku slova X gledano sa svake strane (spreda i sa strane) pa je avion prema tome dobio popularan naziv „pauk“. Gornja i donja krila su istih dimenzija. Krilca ima samo na gornjim krilima. Stajni trap je fiksan konvencionalnog tipa, napred točkovi sa felnama a nazad na repu aviona nalazi se elastična drljača kao treća oslona tačka[3][4] .

Naoružanje[uredi | uredi kod]

Naoružanje aviona: Hanza-Brandenburg D.I
Vatreno (streljačko) naoružanje
Top
Mitraljez
Broj i oznaka mitraljeza 1 Švarcloze
Kalibar 8 mm
Bombardersko naoružanje (bombe)
Raketno naoružanje (rakete)

Operativno korišćenje[uredi | uredi kod]

Na bazi aviona Hansa Brandenburg D.I koji se po licenci proizvodio u austrijskoj firmi „Feniks“ (nem. Phönix Flugzeugwerke) inženjeri ove firme L. Kirste i E. Šparman su napravili tri aviona ove vrste Feniks D.I (nem. Phönix D.I) sa motorom Hiero 200 KS (proizvedeno 120 primeraka); nešto lakša izmenjena verzija Feniks D.II (nem. Phönix D.II) sa motorom Hiero 200 KS (proizvedeno 26 primeraka); Feniks D.IIa (nem. Phönix D.IIa) sa pojačanim motorom Hiero 230 KS (proizvedeno 48 primeraka); i poslednja razvijena verzija je bila Feniks D.III (nem. Phönix D.III) sa motorom Hiero 230 KS (proizvedeno 26 primeraka).[5][6] U konstruktivnom pogledu ovi avioni su se od originala razlikovali u tome što su umesto „pauk“ ili „zvezda“ upornica između krila imali po par upornica sa svake strane zategnute čeličnim sajlama. Vertikalni stabilizator i kormilo pravca ovih aviona je bilo veće pa je zahvaljujući tim izmenama letne karakteristike aviona Feniks D.I; D.II i D.III bile bolje od originala aviona Hansa Brandenburg D.I. Stajni trap je fiksan konvencionalnog tipa, napred točkovi konstrukcije kao u bicikla a nazad na repu aviona nalazi se elastična drljača kao treća oslona tačka. Švedska je posle rata kupila 17 aviona Feniks D.III i sama proizvela 10 primeraka ovih aviona.[7] Nakon raspada Austrougarske monarhije avioni zatečeni na teritorijama novonastalih država su korišćeni u njihovim vazduhoplovstvima.

Korišćenje aviona Hansa Brandenburg D.I u vazduhoplovstvu Kraljevine SHS/Jugoslavije[uredi | uredi kod]

Zaplenjeni lovci Feniks D.I, Feniks D.II i Feniks D.IIa su leteli u vazduhoplovstvu Kraljevine SHS. Tačan broj nije utvrđen ali se procenjuje da ih je bilo oko deset. Dva D.I su posle rata korišćeni u Sloveniji, u Novom Sadu su se nalazilo bar dva D.II i jedan D.IIa a pet aviona D.I i D.IIa koji su pripadali mornaričkom vazduhoplovstvu Austrougarske zarobljeno je u Igalu. Avioni ovog tipa su uglavnom korišćeni za obuku i trenažu pilota lovaca na novosadskom aerodromu sve do 1925. godine.[5]

Zemlje koje su koristile ovaj avion[uredi | uredi kod]

Povezano[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „Hansa-Brandenburg Hansa- Brandenburg D.I” ((ru)). Ugolok neba. 2004. Pristupljeno 16. 7. 2010. 
  2. Haberfellner, Wernfried; Walter Schroeder (1993.). Wiener-Neustädter Flugzeugwerke GmbH (na ((de))). AT-Graz: Weishaupt. ISBN 3-7059-0000-5.
  3. Hansa-Brandenburg D.I (Type KD) Fighter (((en))). www.militaryfactory.com.
  4. Hansa-Brandenburg Hansa- Brandenburg D.I (((ru))). Ugolok neba. 2004.
  5. 5,0 5,1 Petrović, Ognjan M. (2/2000.). „Vojni aeroplani Kraljevine SHS/Jugoslavije (Deo I : 1918 – 1930.)". Let - Flight 2: str. 21-84. ISSN: 1450-684X.
  6. Angelucci, Enzo; Paolo Matricardi (1976.). Flugzeuge von den Anfängen bis zum Ersten Weltkrieg (na ((de))). ISBN 3-8068-0391-9.
  7. Phonix D.I / D.II / D.III 1917 (((en))). www.aviastar.org.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Lučić, Dušan (1936) ((sh)). Osnovi praktične aerodinamike sa opisima aeroplana. YU-Novi Sad: Vazduhoplovni Glasnik. 
  • Mikić, Sava (1933) ((sh)). Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva. YU-Beograd: Štamparija D. Gregorić. 
  • Keimel, Reinhard (1981). „Die Seeflugzeuge der k.u.k Kriegsmarine von 1912 - 1918” ((de)). Oesterreichs Luftfahrzeuge-Gschichte der Luftfahrt von den Anfaengen bis Ende 1918. AT-Graz: H.Weishaupt Verlag. str. 410. ISBN 3-900310-03-3. 
  • Hauke, Ervin; Walter Schreder, Bernhard Tötschinger (1988) ((de)). Die Flugzeuge der k.u.k. Luftfahrtruppe und Seeflieger 1914-1918. AT-Graz: H.Weishaupt Verlag. str. 224. ISBN 3-900310-46-7. 
  • Haberfellner, Wernfried; Walter Schroeder (1993) ((de)). Wiener-Neustädter Flugzeugwerke GmbH. AT-Graz: Weishaupt. ISBN 3-7059-0000-5. 
  • Angelucci, Enzo; Paolo Matricardi (1976) ((de)). Flugzeuge von den Anfängen bis zum Ersten Weltkrieg. Wiesbaden. ISBN 3-8068-0391-9.. 
  • Petrović, Ognjan M. (2000). „Vojni aeroplani Kraljevine SHS/Jugoslavije (Deo I : 1918 – 1930.)” ((sh)). Let - Flight (YU-Beograd: Muzej jugoslovenskog vazduhoplovstva) 2: str. 21-84. ISSN: 1450-684X. 
  • Ilić, Vidosava (2004). „Škole vojnog vazduhoplovstva Kraljevine SHS/Jugoslavije” ((sh)). Let - Flight (YU-Beograd: Muzej jugoslovenskog vazduhoplovstva) 3: str. 88-106. ISSN: 1450-684X. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]