Hans Makart

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Hans Makart
historicizam

Fotografija Hansa Makarta
Biografske informacije
Rođenje 28. maj, 1840.
Salzburg, Austrijsko Carstvo
Smrt 3. oktobar, 1884.
Beč, Austro-Ugarska
Opus
Polje slikarstvo
Znamenita djela
Portret Charlotte Wolter
Četiri alegorije muzike
Inspiracija

Hans Makart (* Salzburg, 28. maj, 1833. † Beč, 3. oktobar, 1884. [1]), bio je jedan od najpopularnijih bečkih slikara kasnog historicizma iz doba izgradnje Ringstrassea. [1]

Za svog relativno kratkog života bio je neobično popularan u visokim bečkim krugovima, pa je naslikao brojne portrete svih viđenijih dama iz kruga habsburgškog dvora. Pored tog volio je slikati teme sa alegorijskim historijskim temama i pejzaže.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Hans Makart je studirao slikarstvo isprva na bečkoj a kasnije na minhenskoj akademiji kod Carla Theodora Pilotya. Nakon toga proveo je izvjesno vrijeme na studijskim putovanjima po Londonu, Parizu i Italiji. Kad se 1869. vratio u Beč, dočekan je kao zvijezda, i odmah je dobio veliki atelje na korištenje koji mu je plaćala država [1] Jednu godinu 1875./1876. proveo je u Egiptu zajedno sa kolegama Franzom Lenbachom, Carlom Huberom i Leopoldom Carlom Müllerom. Od 1878. radi na bečkoj Akademie der bildenden Künste kao profesor historije slikarstva. Kao miljenik habsburgškog dvora dobio je zadatak da slikarski osmisli dekoraciju za proslavu srebrnog pira carskog para 1879.

Nakon tog, od 1881. oslikavao je centralno stubište bečkog Kunsthistorisches Museuma i spavaću sobu carice Elizabete Austrijske u Hermesvilli u parku Lainzer Tiergarten. [1] Makart je volio slikati ogromna platna, i obožavao je boje - čak i kričave, u skladu sa modom kakva je vladala u to vrijeme po Beču. Na njega su imali uticaj onodobni francuski slikari Thomas Couture, Eugène Delacroix, ali se i koristio iskustvima starijih slikara Rubensa, Tiziana i Veronesea. [1]

Hans Makart bio je najznačajniji predstavnik bečkog pokreta Gesamtkunstwerk koji je nastojao ujediniti sve umjetničke discipline kod stvaranja jedinstvenog djela, - pokreta koji je bio sklon dekorativnosti, što se naračito ogledalo u bogatsvu boja i dramatičnim pozama likova na koje su se fokusirali.

Između 1870. - 1880. njegov atelje bio je centar društvenog života Beča, u kom je priređivao brojne zabave, pa je postao miljenik i trend seter bečkog visokog društva. U to vrijeme mnogi su ga imitirali, od načina kako se oblači (šešir a la Makart, kragna a la Makart) do ponašanja. [1]

Makart je kratko živio, ali je njegovo slikarstvo ostavilo dubok trag na ukus Bečana i čitave Austro-Ugarske, pa se trag njegova uticaja vidi i u slikarstvu Gustava Klimta, i drugih manje poznatih austrougarskih slikara. [1]

Galerija slika[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 "Makart, Hans" (engleski). Encyclopedia of Austria. http://www.aeiou.at/aeiou.encyclop.m/m061146.htm. pristupljeno 16. 03. 2013. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]