Hannes Meyer

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Hannes Meyer
funkcionalizam
Obiteljske kuće u nizu u Muttenzu, Švicarska
Biografske informacije
Rođenje18. novembar 1889
Basel,  Švicarska
Smrt19. jul, 1954
Crocifisso di Lugano,  Švicarska
Opus
Poljearhitektura - dizajn
Praksabauhaus
Influencija

Hannes Meyer (* Basel, 18. novembar 1889 – † Crocifisso di Lugano, 19. jul, 1954), švicarski arhitekt i drugi direktor Bauhausa u Dessau od 1928. do 1930. godine.

Biografija[uredi | uredi kod]

Meyer se školovao za građevinara u rodnom Baselu, zatim je radio kao arhitekt po Švicarskoj, Belgiji i Njemačkoj, gdje je od 1916 do 1918. radio kao šef projektnog biroa u Kruppu u Essenu.[1]

Bauhaus je osnovao u Weimaru 1919. arhitekt Walter Gropius, koji je angažirao Meyera za voditelja arhitektonskog odjela škole, kad je taj odjel osnovan u aprilu 1927. Meyer je bio radikalni funkcionalist, svoj pogled na arhitekturu on je nazvao - "die neue baulehre" (novi način gradnje)[2], a to je značilo da je arhitektura više zanat nego lijepa umjetnost, da građevine treba projektirati tako da budu što jeftinije, i da zadovolje socijalne potrebe. Mayer je uz to bio uvjereni marksist.

Školi je donio dvije najunosnije projektne narudžbe, to su; pet stambenih zgrada u gradu Dessau, i upravna zgrada Savezne škole za njemačke sindikate (ADGB) u Bernau Berlin. Bauhaus je pod njegovom upravom prvi put ostvario profit 1929, ali je Meyer bio i uzročnik velikih sukoba na školi. Kao radikalni funkcionalist, on nije imao previše razumjevanja za estetitizirane programe, te je otjerao Herberta Bayera, Marcela Breuera i neke druge nastavnike iz škole. Kao deklarirani komunist, podržao je osnivanje studentske komunističke organizacije, i doveo školu u opasnu političku poziciju. Uz to je optužen za seksualni skandal sa jednom od svojih učenica, zbog svega tog je na nagovor gradonačelnika Dessaua otpušten u augustu 1930.[3]

Upravna zgrada Savezne škole za njemačke sindikate (ADGB) u Bernau Berlin

Nakon gubitka posla u Bauhausu, Meyer je sa grupom studenata i vlastitom sekretaricom otišao u SSSR, i u Moskvi osnovao grupu "Lijeva strana" (sličnu grupu osnovao je Ernst May pod imenom "Mayeve brigade"). Grupe su radile na planiranju novih naselja, u novonastalom SSSR - u, zanoseći se utopističko - socijalističkim idejama. Istodobno je bio profesor na višoj školi za arhitekturu u Moskvi (1930.–1936.) Nakon uspona staljinizma u SSSR -u, obadvije grupe su došle u nemilost i naređeno im je da napuste Sovjetski Savez 1936.

Meyer se vratio u Ženevu i tu proveo tri godine, zatim je emigrirao u Meksiko, i tamo počeo raditi za Meksičku vladu kao direktor Instituta za Urbanizam i Plan (Instituto del Urbanismo y Planification) od 1942. do 1949. Meyer je još jedamput bio u središtu skandala - 1942., jer se zatekao u stanu gdje je umrla pod čudnim okolnostima njegova bliska prijateljica, fotograf i lijevičarka Tina Modotti. Njena smrt izazvala je mnoge sumnje.

Nakon te epizode vratio se u Švicarsku 1949, i posvetio isključivo teorijskom radu, umro je 1954

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Bauhaus-Archiv: Hannes Meyer. Architekt Urbanist Lehrer 1889-1954. Berlin 1989

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Bauhaus, 1919-1933, by Magdalena Droste, Bauhaus-Archiv, page 248
  2. Hannes Mayer, "bauhaus und gesellschaft" (1929), cf. Wilma Ruth Albrecht: "Moderne Vergangenheit - Vergangene Moderne" (Neue Politische Literatur, 30 [1985] 2, pp. 203-225, esp. pp. 210-214)
  3. Richard A. Etlin editor, Art, culture, and media under the Third Reich, page 291, ISBN 0-226-22087-7 ISBN 978-0-226-22087-1

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]