Hannes Meyer
Hannes Meyer | |
---|---|
funkcionalizam | |
Biografske informacije | |
Rođenje | 18. novembar 1889 Basel, Švicarska |
Smrt | 19. jul, 1954 Crocifisso di Lugano, Švicarska |
Opus | |
Polje | arhitektura - dizajn |
Praksa | bauhaus |
Influencija | |
Hannes Meyer (* Basel, 18. novembar 1889 – † Crocifisso di Lugano, 19. jul, 1954), švicarski arhitekt i drugi direktor Bauhausa u Dessau od 1928. do 1930. godine.
Meyer se školovao za građevinara u rodnom Baselu, zatim je radio kao arhitekt po Švicarskoj, Belgiji i Njemačkoj, gdje je od 1916 do 1918. radio kao šef projektnog biroa u Kruppu u Essenu.[1]
Bauhaus je osnovao u Weimaru 1919. arhitekt Walter Gropius, koji je angažirao Meyera za voditelja arhitektonskog odjela škole, kad je taj odjel osnovan u aprilu 1927. Meyer je bio radikalni funkcionalist, svoj pogled na arhitekturu on je nazvao - "die neue baulehre" (novi način gradnje)[2], a to je značilo da je arhitektura više zanat nego lijepa umjetnost, da građevine treba projektirati tako da budu što jeftinije, i da zadovolje socijalne potrebe. Mayer je uz to bio uvjereni marksist.
Školi je donio dvije najunosnije projektne narudžbe, to su; pet stambenih zgrada u gradu Dessau, i upravna zgrada Savezne škole za njemačke sindikate (ADGB) u Bernau Berlin. Bauhaus je pod njegovom upravom prvi put ostvario profit 1929, ali je Meyer bio i uzročnik velikih sukoba na školi. Kao radikalni funkcionalist, on nije imao previše razumjevanja za estetitizirane programe, te je otjerao Herberta Bayera, Marcela Breuera i neke druge nastavnike iz škole. Kao deklarirani komunist, podržao je osnivanje studentske komunističke organizacije, i doveo školu u opasnu političku poziciju. Uz to je optužen za seksualni skandal sa jednom od svojih učenica, zbog svega tog je na nagovor gradonačelnika Dessaua otpušten u augustu 1930.[3]
Nakon gubitka posla u Bauhausu, Meyer je sa grupom studenata i vlastitom sekretaricom otišao u SSSR, i u Moskvi osnovao grupu "Lijeva strana" (sličnu grupu osnovao je Ernst May pod imenom "Mayeve brigade"). Grupe su radile na planiranju novih naselja, u novonastalom SSSR - u, zanoseći se utopističko - socijalističkim idejama. Istodobno je bio profesor na višoj školi za arhitekturu u Moskvi (1930.–1936.) Nakon uspona staljinizma u SSSR -u, obadvije grupe su došle u nemilost i naređeno im je da napuste Sovjetski Savez 1936.
Meyer se vratio u Ženevu i tu proveo tri godine, zatim je emigrirao u Meksiko, i tamo počeo raditi za Meksičku vladu kao direktor Instituta za Urbanizam i Plan (Instituto del Urbanismo y Planification) od 1942. do 1949. Meyer je još jedamput bio u središtu skandala - 1942., jer se zatekao u stanu gdje je umrla pod čudnim okolnostima njegova bliska prijateljica, fotograf i lijevičarka Tina Modotti. Njena smrt izazvala je mnoge sumnje.
Nakon te epizode vratio se u Švicarsku 1949, i posvetio isključivo teorijskom radu, umro je 1954
- Bauhaus-Archiv: Hannes Meyer. Architekt Urbanist Lehrer 1889-1954. Berlin 1989
- ↑ Bauhaus, 1919-1933, by Magdalena Droste, Bauhaus-Archiv, page 248
- ↑ Hannes Mayer, "bauhaus und gesellschaft" (1929), cf. Wilma Ruth Albrecht: "Moderne Vergangenheit - Vergangene Moderne" (Neue Politische Literatur, 30 [1985] 2, pp. 203-225, esp. pp. 210-214)
- ↑ Richard A. Etlin editor, Art, culture, and media under the Third Reich, page 291, ISBN 0-226-22087-7 ISBN 978-0-226-22087-1