Hanefijski mezheb

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Hanafi)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Hanefijski mezheb (arapski: المذهب الحنفي) je jedan od četiri priznata mezheba (pravne škole) u Islamu . Njega je osnovao imam Ebu Hanifa koji je rođen u Kufi. Ebu Hanife je već kao dječak učio kod poznatih učenjaka i već tada je pokazivao svoju veliku oštroumnost, njegovi učitelji su mu već kao veoma mladom povjeravali držanje raznih tribina kao i učešće u raznim debatama. Ebu Hanife je za svog života zatekao i nekoliko ashaba. Iz Hanefijske pravne škole je izašao veliki broj učenjaka, a najpoznatiji među Ebu Hanifinim učenicima jeste Ebu Jusuf. Hanefijski mezheb je najrasprostreniji među muslimanima Evrope, u Turskoj, BiH, Egiptu, Indiji.

Pregled[uredi | uredi kod]

Od četiri sunitske škole prava u islamu, hanefijska škola je najstarija. Ona ima reputaciju da stavlja naglasak na ulogu razuma i da je liberalnija nego ostale tri škole. Hanefijski mezheb također ima najviše sljedbenika od sve četiri glavne sunitske škole. (Osmansko i Mogulsko carstvo su hanefije, tako da je hanefijski mezheb još uvijek široko rasprostranjen u zemljama ovog prostora.) Danas, hanefijska škola prevladava među sunitima u centralnoj Aziji, Afganistanu, Pakistanu, Bangladešu, Indiji, Kini, kao i u Iraku, Mauritaniji, Turskoj, Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Makedoniji, na Balkanu i na Kavkazu. Također ga slijede u velikom broju u i drugim dijelovima muslimanskog svijeta.

Karta islamskog svijeta, hanefijski mezheb (svijetlozeleno) najzastupljeniji je u Turskoj, sjevernom dijelu Bliskog istoka, Centralnoj Aziji i Indijskom potkontinentu

Izvori i metodologija[uredi | uredi kod]

Izvori iz kojih su izvedeni zakoni, po redoslijedu važnosti su: Kuran, autentične naracije poslanika Muhameda / Poslanika (hadis), konsenzus (idžma), te zaključivanje po analogiji (kijas). Kijas se primjenjuje samo ako se neposredna materija ne može se naći u Kuranu ili hadisima. Četvrti halifa, Alija, prenio je glavni grad islamske države u Kufu, a time su mnogi ashabi Poslanika se naselili tamo, a hanefijski mezheb je donosio svoje odluke na temelju hadisa Poslanika koje su prenosili ashabi koji su živjeli u Iraku; tako je ovaj mezheb postao poznat kao kufanski ili irački mezheb, u ranijim vremenima. Većinu osnove mezheba formirali su 'Ali ibn Abi Talib i 'Abdullah Ibn Mas'ud, kao i druge ličnosti iz domaćinstva Poslanika kojim je Ebu Hanifa studirao, kao što su Muhammad al-Baqir, Ja'far al-Sadiq, te Zayd ibn 'Alija. Mnogi pravnici i prenosioci hadisa živjeli su u Kufi uključujući i jednog od glavnih učitelja Ebu Hanife, Hammada ibn Sulaymana.

Neka karakteristična mišljenja Ebu Hanife i hanefijskog mezheba[uredi | uredi kod]

  • Osim na hadžu, svaki namaz (5-puta izvršavana dnevna molitva) treba biti izvršena u svom vremenu. (Neki ne-hanefijski učenjaci dopuštaju osobi koja putuje da prilagodi određena namaska vremena zbog praktičnosti.)
  • Početak vremena za ikindiju-namaz (i kraj vremena za podne-namaz) kasnije je nego u drugim školama (otprilike kad su sjene duplo duže od dužine njihovih objekata).
  • 6. svakodnevna molitva zvan witr je wadžib / potrebna (ali ne na istoj nivou kao i obaveznih 5-dnevnih namaza) .
  • Ebu Hanifa, uzimajući doslovno (harfiyyah), stava je da je "vino" (خمر / Khamr u kur'anskom / klasičnom arapskom jeziku), odnosno fermentirani sok od grožđa ili datule, apsolutno zabranjeno. Stoga, on je mislio da je dopušteno popiti malu ne-opojnu količinu drugih alkoholnih pića (npr. od meda ili žitarica). Kasnije hanefijski učenjaci uvode pravilo da su sva alkoholna pića zabranjena, bez obzira na izvor.
  • Nije dopušteno da se klanja u odjeći napravljenoj od pseće kože [što se smatra prljavštinom po islamskom šerijatskom stoga utječe na valjanost namaza].
  • Krvarenje može pokvariti abdest.
  • Sámo dodirivanje osobe suprotnog spola ne kvari abdest.
  • Muslimanima je dozvoljeno da rade na izgradnji crkvi, te se takva plaća smatra zakonitiom (halal) po hanefijama.
  • Svi sljedbenici hanefijskog mezheba smatraju da je Kuran Božiji govor i da je šerijatski zakon Božanski zakon, kompatibilan za sva vremena i da je haram (zabranjeno) pokušati promijeniti ili modificirati šerijat.

Sve četiri mezheba se poštuju i zapravo razliku između mezheba smatraju blagoslovom. Sve četiri mezheba se priznaju kao valjane pravne škole sunitskog islama koje su proizašle iz analize Kurana i sunneta. Muslimani mogu da slijede bilo koji od četiri mezheba, a osoba koja je na nivou učenjaka jednog mezheba može odabrati da slijedi odeđeni stav iz drugog mezheba na bilo koju određenu temu, ako joj taj stav više ima smisla od onoga što ta osoba smatra krivim putem.

Poznate hanefije[uredi | uredi kod]

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]