Prijeđi na sadržaj

Heidelberg

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Hajdelberg)
Hajdelberg
Heidelberg


Pogled na grad

Grb
Grb
Osnovni podaci
Država  Njemačka
Gradonačelnik Eckart Würzner
Savezna država Baden-Virtemberg
Stanovništvo
Stanovništvo 146.466[1]
Gustina stanovništva 1.346 st./km²
Geografija
Koordinate 49°24′44″N 8°42′36″E / 49.41222°N 8.71°E / 49.41222; 8.71
Vremenska zona UTC+1, ljeti UTC+2
Nadmorska visina 114 m
Površina 108,8 km²
Hajdelberg na mapi Njemačke
Hajdelberg
Hajdelberg
Hajdelberg (Njemačke)
Ostali podaci
Poštanski kod 69115–69126
Pozivni broj 06221
Registarska oznaka HD
Web-stranica www.heidelberg.de

Heidelberg je grad u njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg, smješten na rijeci Neckar, a broji oko 145.000 stanovnika. Poznat je zbog dvorca koji je danas samo još ruševina otkad ga je požar 1764. godine uništio. Isto tako, Heidelberg ima veliki značaj zbog najstarijeg sveučilišta Njemačke iz 1386. godine.

Povijest

[uredi | uredi kod]

Dokazi o naseljenosti ovog područja sežu do davne prapovijest, što se vidi u otkriću poznatog "Heidelberškog čovjeka" 1907. godine u blizini Heidelberga, fosila ljudske donje čeljusti stare oko 600 tisuća godina, koja je pripadala ljudskim pretcima odnosno Homo erectusu, što je najraniji dokaz ljudskog postojanja u Europi.

U 5. stoljeću pr. Kr. u ovom području su Kelti izgradili zaštitnu utvrdu i hram za molitvu, na Heiligenbergu ili Brdu svetaca, koja i danas postoji. Dvjesto godina kasnije Kelti, iz neobjašnjenih razloga, napuštaju utvrdu. Godine 40., utvrdu osvajaju Rimljani te u nju smještaju 24. rimsku kohortu i 2. sirenašku kohortu (libijska pokrajina Sirena). Kasnije su Rimljani napravili i održavali castru (stalni kamp) i signalni toranj na obali rijeke Neckar, preko koje su napravili drveni most. Prva civilna naselja su se počela razvijati pod zaštitom kampa. Rimljani ovdje ostaju do 260. godine, kada utvrdu zauzimaju germanska plemena.

Temelji današnjeg Heidelberga nastaju u 5. stoljeću, da bi već 769. prvi put bilo spomenuto selo Bergheim (doslovno Kuća na brdu). Danas se Bergheim nalazi u središtu modernog Heidelberga. Godine 863. osnovan je samostan Svetog Mihaela na brdu Heiligenberg, unutar dvostrukih zidina keltske utvrde, a oko 1130. osnovan je samostan u Neubergu u dolini Neckara. U isto vrijeme, biskupija Worms širi svoj utjecaj na dolinu osnivajući 1142. godine opatiju Schönau.

Godine 1155., dvorac Heidelberg i okolna naselja su preuzeli vladari iz dinastije Hohenstaufen a Konrad Hohenstaufen postaje grof Pfalza od Rajne (Pfalzgraf bei Rhein). 1195. godine Pfalz prelazi u ruke dinastije Welf putem bračnih veza. Prvo spominjanje grada Heidelberga je otkriveno u dokumentima opatije Schönau, a datira oko 1196. godine, što se i danas smatra godinom osnivanja grada.

Pogled na grad.

Godine 1225. vojvoda Bavarski, Luj I. osvaja Pfalz a time i dvorac, što je spomenuto u povjesnim dokumentima. U dokumentima iz 1303. spomenuta su dva dvorca: jedan negdje više u brdima, a koji je uništen u eksploziji baruta 1537. godine; i drugi, niži, na čijem je mjestu današnja palača Heidelberg. 1356. godine grofovima Pfalza su odobrena dalekosežna prava putem Zlatne bule, a kao dodatak tome postali su izborni prinčevi.

1386. godine, Rupert I., izborni princ Pfalza osniva Sveučilište u Heidelbergu, kao prvu visokoškolsku ustanovu na području današnje Njemačke, a u to vrijeme je bio treći univerzitet na području Svetog Rimskog Carstva (poslije Beča i Praga). Univerzitet je igrao važnu ulogu u eri humanizma i reformacije, u sukobu između luteranizma i kalvinizma u 15. i 16. stoljeću. Biblioteka u Heidelbergu je osnovana 1421, najstarija je javna biblioteka u Njemačkoj i danas se nalazi potpuno netaknuta.

Opsada Heidelberga 1622

Godine 1620. izbornom princu Frederiku V od Pfalza (bio je oženjen sa Elizabetom Stjuart, najstarijom kćerkom engleskog kralja Jakova I.) ponuđena je kruna Bohemije. Međutim, Bohemijom je vladao samo jednu zimu (po čemu je u povijesti poznat pod nadimkom "Zimski kralj"), nakon čega mu krunu nasilno oduzima dinastija Habsburg. Ovo je predstavljalo i povod za izbijanje Tridesetogodišnjeg rata.

Nakon opsade koja je trajala dva mjeseca, 1622. vojske katoličke lige pod zapovjedništvom bavarskog grofa Tillya (Johan Serklas) zauzimaju Heidelberg, te pljačkaju čuvenu Biblioteku Palatina i sve knjige i dokumente poklanjaju papi Grguru XV.. Bavarski, katolički vladari iz dinastije Wittelsbach preuzimaju vlast nad Pfalzom i naslovom izbornog princa. Tek na kraju rata 1648., sin Frederika V., Luj Karlo I., uspjeva povratiti zemlju i naslov.

Da bi učvrstio svoju dinastijsku moć, udaje svoju kćerku Elizabetu Šarlotu za Filipa I., vojvodu od Orleansa, brata francuskog kralja Luja XIV. Nakon smrti izbornog princa Luja Karla II., sina Luja Karla I., francuski kralj Luj XIV. zahtjeva preuzmanje krunu i nasljedstvo svoje snahe. Njegovi zahtjevi su odbijeni te otpočinje rat. Francuzi dva puta osvajaju Heidelberg 1688. i 1693. i potpuno ga pustoše.

Godine 1720. zbog religijskih sukoba sa građanima Heidelberga, izborni princ Karlo Filip III. premješta svoju rezidenciju u obližnji Mannheim, koji ostaje prijestolnica dok izborni princ Karlo Teodor nije postao izborni princ Bavarske 1777. i osnovao svoju prijestolnicu u Münchenu. Ranije je on 1742. otpočeo rekonstrukciju hajdelberške palače, međutim nakon što je zdanje uništila oluja 1764., radovi nisu dovršeni.

Heidelberg pada u posjed velikog vojvodstva Baden 1803. godine. Veliki vojvoda Karlo Frederik od Badena ponovo otvara Sveučilište pod imenom Ruperto-Carola, nazvan po njegovim osnivačima. Mnogi ugledni naučnici koji su na njemu djelovali, doprinijeli su da sveučilište dobije reputaciju "kraljevske rezidencije znanja". Tijkom 18. stoljeća, grad je preuređen u baroknom stilu iz ranijeg starog gotičkog.

U Heidelbergu je 1815. sklopljena Sveta alijansa između Austrije, Rusije i Pruske, koja je Napoleonu zadala odlučujući udarac. Ovdje je 5. ožujka 1848. održana njemačka nacionalna skupština. Tijekom falačko-badenske pobune 1849., Heidelberg je bio sjedište revolucionarne vojske koju je pruska armija porazila, i zatim okupirala grad sve do 1850.

Industrijska revolucija 19. stoljeća ne ostavlja puno tragova na grad. Polako se razvija turizam, a grad je povezan željeznicom 1840. godine.

Nacistička vlast

[uredi | uredi kod]

Tijekom nacističkog režima (1933.-1945.), Heidelberg je bio snažno uporište NSDAP, koja je bila i najjača stranka na izborima prije 1933. Zbog toga, svi nearijevski zaposlenici Sveučilišta su bili diskriminirani, a do početka rata 1939. Sveučilište je izgubilo trećinu zaposlenih iz rasnih i političkih razloga. Tijekom tzv. Kristalne noći (Kristallnacht) 9. studenog 1938., stanovnici Heidelberga su spalili obje sinagoge koje su postojale u gradu. Sljedećeg dana je započela sistematska deportacija Židova, a smatra se da je tada oko 150 Židova poslano u koncentracioni logor Dachau. Nepune dvije godine kasnije, 22. listopada 1940. tijekom akcije nazvane "Wagner-Bürckel" oko 6 tisuća Židova iz okoline, uključujući njih 280 iz grada Heidelberga deportirano je u koncentracioni logor Gurs u Francuskoj. Tijekom 1934./35. nacisti su napravili ogromni amfiteatar na brdu Heiligenberg na sjevernom dijelu starog dijela grada, koji im je služio za održavanje prigodnih proslava, kulturnih događaja i slično, kojima se slavio nacionalsocijalizam.

Američka vojska je ušla u Heidelberg 30. ožujka 1945., kojeg su nacisti napustili dan ranije, nakon što su uništili stari most kako bi usporili napredovanje saveznika. U to vrijeme, on je bio jedino mjesto za prijelaz teškim oklopnim vozilima preko Neckara. Postoje neke teorije da je Heidelberg bio pošteđen bombardiranja tijekom Drugog svjetskog rata, pošto je američka vojska htjela koristi grad za smještaj svojih trupa nakon rata. Stvarni razlozi su bili to što Heidelberg nije bio ni industrijski ni transportni centar, pa nije postojalo ništa toliko vrijedno za bombardiranje. Stoga su se zračni napadi fokusirali na obližnje industrijske centre Mannheim i Ludwigshafen. Nakon rata, 1945. je ponovo otvoreno Sveučilište na inicijativu kirurga Karl Heinrich Bauera i filozofa Karl Jaspersa.

Privreda

[uredi | uredi kod]

Turizam

[uredi | uredi kod]

Po podacima iz 2004., 81,8% svih stanovnika je bilo zaposleno u tercijarnom sektoru ukljujući i turizam. Kao ostatak iz perioda romantizma, Heidelberg je širom svijeta promoviran kao grad romantike, što privlači više od 3,5 milijuna turista svake godine. Redovno se organiziraju mnogi događaji. U proljeće se održava festival klasične glazbe "Heidelberško proljeće" kao i međunarodni sajam uskršnjih jaja. U srpnju i kolovozu održava se festival u dvorcu Heidelberg. Prve subote u lipnju i rujnu te druge subote u srpnju, dvorac i stari most su osvijetljeni svjetlima i vatrometom.

Jesenski festival u starom gradu u rujnu uključuje i srednjovjekovni sajam sa 40-tak štandova gdje se mogu naći umjetnički radovi i rukotvorine, kao i mnogi suveniri. Prije Božića, organiziraju se brojni božični sajmovi širom starog dijela grada.

Industrija

[uredi | uredi kod]

Samo oko 18% svih zaposlenih radi u oblasti industrije. Jedne od najvažnijih su tiskarska i izdavačka djelatnost. Heidelberg sa svojom glavnom ulicom (Hauptstrasse) pravi je magnet za kupovinu za sve posjetioce grada i stanovništvo okolnih ruralnih naselja.

Američke vojne baze

[uredi | uredi kod]

Nakon Drugog svjetskog rata, Heidelberg je bio jedan od malobrojnih njemačkih gradova koji nisu bili u znatnoj mjeri porušeni pri savezničkom bombardiranju. Pošto se nalazio u američkoj okupacionoj zoni, grad je postao komandno mjesto američkih snaga u Europi. Do danas je ostalo nekoliko vojnih građevina poput vojarne Campbell (ranija vojarna nacističkog Wehrmachta) koja je komandno sjedište nekoliko jedinica. Tu se nalazi komanda USAREUR-a (United States ARmy EURope) i NATO kopnenih snaga za centralnu Europu (LANDCENT). Postoji i očuvana omanja američka vojna zračna luka ali je danas koriste samo helikopteri.

Poznate osobe

[uredi | uredi kod]

U gradu Heidelbergu je živjelo i djelovalo puno poznatih osoba. Na kućicama u Starom gradu je moguće vidjeti pločice koje obavještavaju da je u njima živjela ili radila neka poznata osoba.

Noseću ulogu za toliko veliki poznatih osoba u istraživačkom radu svakako ima Sveučilište u Heidelbergu. Veliki broj Nobelovaca poput Carl Boscha (Nobelova nagrada za kemiju), Georg Wittiga (Nobelova nagrada za kemiju 1979.), Walther Bothea (Nobelova nagrada za fiziku 1954.), Ernst Ruska (Nobelova nagrada za fiziku 1986.) ili Otto Meyerhof (Nobelova nagrada za medicinu 1923.), Bert Sakmann (Nobelova nagrada za medicinu 1991.), Harald zur Hausen (Nobelova nagrada za medicinu 2008.), ovdje su živjeli, studirali ili podučavali. Revolucionarni izum poput spektroskopije je izumljen u Heidelbergu od znanstvenika koji su živjeli u njemu.

Među ostalim poznatim osobama tu pripadaju Friedrich Ebert (prvi predsjednik Njemačke), Karl Jaspers (filozof), Ernst Jünger (spisatelj), Marie Marcks (karikaturistkinja), Silvia Sommerlath (švedska kraljica) i Max Weber (sociolog).

Tu su također živjeli i djelovali:

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. Broj stanovnika po njem. Saveznom zavodu za statistiku. Stanje 30. 6. 2010.

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • Berger, Dieter (1999). Geographische Namen in Deutschland. Bibliographisches Institut. ISBN 3411062525. 
  • Fulbrook, Mary (1991). A Concise History of Germany. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-36836-0. 
  • Gareth, Shaw (2011). Urban Historical Geography: Recent Progress in Britain and Germany (Cambridge Studies in Historical Geography) (Reprint edition izd.). Cambridge University Press. ISBN 0521189748. 
  • Home, William R.; Pavlovic, Zoran (2007). Germany (Modern World Nations) (2 ed. izd.). Chelsea House Pub. ISBN 0791095126. 
  • Hamm, Ingrid; Werding, Martin; Seitz, Helmut (3540681353). Demographic Change in Germany (8. izd.). New York: Springer-Verlag. ISBN 2007. 
  • Berghahn, V. R. (2004). Modern Germany: Society, Economy and Politics in the Twentieth Century (2. izd.). Cambridge University Press. ISBN 0521347483. 
  • Jähnig, Bernhart; Biewer, Ludwig (1991). Kleiner Atlas zur deutschen Territorialgeschichte (2. izd.). Bonn: Kulturstiftung der Deutschen Vertriebenen. ISBN 3885570963. 
  • Dornbusch, Joachim; Aner, Ekkehard (1997). Grosser Atlas zur Weltgeschichte. Braunschweig: Westermann. ISBN 3075095206. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]
U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Heidelberg