Gudurica

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Gudurica


Katolička crkva

Osnovni podaci
Država  Srbija
Pokrajina Vojvodina
Upravni okrug Južnobanatski
Opština Vršac
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 1267
Gustina stanovništva 56 st./km²
Geografija
Koordinate 45°10′08″N 21°26′21″E / 45.168833°N 21.439166°E / 45.168833; 21.439166
Nadmorska visina 111 m
Površina 22,7 km²
Gudurica na mapi Srbije
Gudurica
Gudurica
Gudurica (Srbije)
Ostali podaci
Poštanski kod 26335
Pozivni broj 013
Registarska oznaka


Koordinate: 45° 10′ 08" SGŠ, 21° 26′ 21" IGD

Gudurica (mađ. Temeskutas) je naselje u Srbiji u opštini Vršac u Južnobanatskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 1267 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 1338 stanovnika).

Geografija[uredi | uredi kod]

U dodiru Karpata i Vršačkog Vino-gorja, kao božjom rukom postavljeno na brežuljke ispresecane divljim gudurama, vinogradima zaklonjeno i sačuvano od sveta, nalazi se Gudurica - po svemu neobično selo. U ovom malom planinskom selu usred pitomog ravnog Banata, petnaestak kilometara severoistočno od Vršca, vekovima živi i o ukrštenim balkanskim putevima svedoči čak 14 različitih nacija. Gudurica je pomirila razne ljude i obuzdala svakakve ćudi.

Istorija[uredi | uredi kod]

Prema beleškama vršačkog istoričara Feliksa Milekera (1858–1942), Gudurica se isprva, u 15. veku, pominje kao Kutres, zatim Kutrica, u 18. kao Guteric, u 19. veku Kudric, 1894. godine zvala se Temeskutas, a današnje ime dobila je 1922. Po nekima, ime je nastalo od nemačkog guten Ritz}, što znači dobar rit, a, po drugima, nazvano je upravo po okolnim gudurama. .[1].

Gudurica na mapi iz 1769-72

Pisani podaci o Banatu govore da su Srbi guduričke krajeve naselili posle 1389, odnosno, kada su nakon Kosovske bitke prelazili Dunav. U krašovskom komitetu 1458. i 1462. bila je malo naselje. Stari ugarski dokumenti kazuju da je bila vlasništvo Pavla i Nikole od Kutresa. Nešto kasnije, 1597, zapisano je da je nastanjena srpskim stanovništvom i da je u posedu Franje Jošike de Karansebeš, a 1716. da je dodeljena austrijskoj provinciji - vršačkom distriktu temišvarskog Banata. Iste godine u arhivu bečkog dvora zapisano je da je naselje imalo 17 kuća. Godine 1719, po odlasku Turaka, kada je Banat nakon Požarevačkog mira vraćen Austriji, u Guduricu se doseljavaju vinogradari iz zapadne Nemačke, iz Lotaringije, Mozelske doline, Rajnske oblasti, Trijera i Majnca. Starosedeoci Srbi povlače se u obližnje selo Veliko Središte. Zapisi iz crkvenih knjiga kažu da je selo 1742. brojalo 150 kuća sa čisto nemačkim stanovništvom. Ovaj kraj 1763. kolonizuje carica Marija Terezija, a od 1780. do 1790. car Franja Josif. Krajem 18. veka u »Kutrici« je bilo 768 katoličkih stanovnika i dodeljena je temišvarskom komitatu. Franc Prvi izdao je 1821. povlastice kojima dobija pravo i podršku Kraljevske kancelarije da svakog 1. maja i 16. oktobra održava vašar za prodaju robe i stoke. Tada je imala 1.067, a 1854. 1.538 stanovnika.
Krajem 19. veka postala je opština i dobila beležnika, apoteku, telegraf... U novembru 1918. u Kutricu je umarširala srpska vojska, a naredne godine je pripojena torontalsko – tamiškoj županiji. Godine 1921. popisano je 2.097 stanovnika, od kojih 2013 Nemaca, 53 Mađara, 15 Srba, 10 Rumuna, 5 Čeha, a jedan je podveden pod “ostali”. U selo 1941. ulaze Nemci, a 1944. Rusi. Demografska slika Gudurice tada dobija današnje karakteristike. Uz preostale Nemce koji su bili u mešovitim brakovima, u velikom broju su naseljeni kolonisti iz svih bivših jugoslovenskih republika. Prvo stižu Slovenci i Makedonci. Poslednji doseljenici bile su izbeglice iz Hrvatske, BiH i sa Kosova. Njih nekoliko stotina. Na ulazu u selo izgrađeno im je i naselje.
U Gudurici su nekada živele čak 24 različite nacije, a danas ih ima 14, odnosno 1.300 stanovnika u 420 domaćinstava. I niko nikoga više ne pita šta je poreklom i kojim putem je došao.

Demografija[uredi | uredi kod]

U naselju Gudurica živi 1020 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,3 godina (38,8 kod muškaraca i 41,7 kod žena). U naselju ima 430 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,94.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 1474 [2]
1953. 2024
1961. 2105
1971. 1560
1981. 1448
1991. 1338 1208
2002. 1339 1267
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
839 66.21%
Makedonci
  
133 10.49%
Mađari
  
44 3.47%
Slovenci
  
38 2.99%
Jugosloveni
  
37 2.92%
Romi
  
35 2.76%
Rumuni
  
31 2.44%
Hrvati
  
27 2.13%
Crnogorci
  
9 0.71%
Muslimani
  
5 0.39%
Nemci
  
3 0.23%
Slovaci
  
2 0.15%
Albanci
  
2 0.15%
Česi
  
1 0.07%
Ukrajinci
  
1 0.07%
nepoznato
  
24 1.89%


Reference[uredi | uredi kod]

  1. Letopisi opština u južnom Banatu: Feliksa Milekera bibliotekar i kustos gradske biblioteke i muzeja u Vršcu 1928. ISBN 86-85075-04-1
  2. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  3. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7
  1. Korišćena Literatura
  2. Izvor „Monografija“ Podunavske oblasti 1812-1927 sastavio Dr, Vladimir Margan biv. Predsednik Oblasnog odbora Komesar Oblasne Samouprave, objavljeno 1927„Napredak Pančevo,,
  3. Teritorija Podunavske Oblasti napisao Dr. Vladimir Margan Predsednik Obl. Odbora Smederevu 1928.*
  4. Milleker, Felix. Geschichte der Gemeinde Kudritz. [E: History of the community...]. 1888, Vrsac, Kudritz Leseverein. 48 pages. Library: AKdFF, IfA, InstTu, WLB
  5. Istorijiski preglad Podunavske Oblasti Banatski deo napisao: Feliksa Mileker bibliotekar i kustos gradske biblioteke i muzeja u Vršcu 1928.
  6. M Marina Sastavio od Pisanih tragova, „Letopisa“, po predanju o selu Gudurici nastanak sela ko su bili Doseljenici čime su se bavili meštani
  7. „Letopis“ seoski običaji M Marina: Beč (1999)

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]

Naseljena mesta opštine Vršac

Vatin • Veliko Središte • Vlajkovac • Vojvodinci • Vršac • Vršački Ritovi • Gudurica • Zagajica • Izbište • Jablanka • Kuštilj • Mali Žam • Malo Središte • Markovac • Mesić • Orešac • Pavliš • Parta • Potporanj • Ritiševo • Sočica • Straža • Uljma • Šušara